ja sam odrasla na selu i sve sto je hodalo na dvije ili na četiri noge, smatrala sam svojim (krave, kokoške, zečevi, ovce, koze.....)
otkad zivimo u gradu imali smo tigricu Žutaru koja je bila prelijepa ali asocijalna, bila pustena van kaveza i bjezala na luster sa kojeg je svijet posmatrala neovisno

bila je dvije godine kod nas a onda je neko zaboravio zatvoriti prozor.........
imali smo veliki akvarij
kasnije smo imali mali akvarij
sada imamo sijamskog borca
imali smo drugu tigricu Tviti - Tvitara, predivan, pametan, ljubio nas, igrao se skrivača pa i pričao. evo fonda riječi: ljubavi, draga nogica, gdje si bio, tvitara, dodji

cak i gosti bi razumjeli sta govori.a onda mu pocelo opadati perje oko vrata, nista nabolje mjesecima i veterinar preporuci mast koju je dva dana grickao i od toga uginuo.sigurna sam.grozno je bilo gledati kako umire.
maca koja je generacija moga sina (9 godina) ostala je u svekrvinom stanu.ziva je i zdrava
a mi smo (kao provjereni alergicari rizikovali) kupili Ju-jua i svi smo odusevljeni (iako kisemo kada mu se previse unosimo u facu

)