Imas pravo, jos uvijek kada dodjem doma, imam osjecaj da je tu negdje, da me gleda s onim svojim velikim okicama i samo ceka da ga uzmem u narucje. Uvijek ce biti u nasim srcima, nema veze sto vise tu nije fizicki. I meni je najiskrenije zao zbit tvog gubitka (koliko sam skuzila iz posta), neka nas tjesi to sto smo imali priliku biti sa zivotinjama koje mogu dati toliko ljubavi i iskazuju toliku privrzenost da nas je to nanovo iznenadjivalo svaki dan.




