





Pamtim kao da je bilo jučer 25.04.2003 godine pješice u malenoj kutiji sa trga smo te nosili doma, stala si nam u dlan kako si bila mala, nikad nismo bili kreativni pa tako ni s tvojim imenom, odlučili te nazvati MALA. Kako si nam samo ušla u srce, sve što smo planirali uvijek si bio dio plana, nikada nismo niti pomišljali da tebe ne povedemo ili da ne postojiš. Borili smo se dugi niz godina sa zubekima i hrabro kao pravi borac si svaki put to podnijela. Svojim ludorijama nosila si nam radost, bila si posebna.
Tuga i bol su neopisivi, taj vrisak koji si ispustila nešto najgore što sam čula u životu, jako sam ti zahvala curice moja jedina što si izdržala i čekala nas da dođemo doma kako bi zadnje svoje trenutke provela u mom naručju i nadam se da sam ti svih ovih godina dala dovoljno ljubavi, pažnje i da si bila sretan zeko
Bakice moja mala sada si u zecoraju, nadam se da uživaš na velikoj zelenoj livadi s puno sočnih biljaka

Volimo te jako





