
U nedjelju mi je Ozzy bio malo čudan, miran, nije uopće regirao kada sam mu stavila suhu hranu u padelicu, inače odmah dotrči gdje god da se nalazi jer je požderuh

Zabrinula sam se, no dečko je rekao da radim od muhe slona. Sve je palo u vodu kada sam navečer vidjela kuglice na lančiću od dlaka. Tada je počela panika, naš prvi začep.
Noć je pala, gluho doba noći, on sa nama u krevetu, miran, škrguće zubićima, boli ga...Ujuto idemo vetu, dobiva 2 inekcije. Bolje mu je, Ozzy kugličari normalne kuglice, puno kuglica, na kraju opet lančić. Opet ja u panici. Masaža trbušćića, sijeno, malt pastica, prodigest... cijelu noć sam probdjela nad njime.
Drugi dan opet nema kglica....opet kod veta, opet inekcije. U čekaoni upoznajem jednu simpa ženu, započinje priča o zekanima, ispada na istom smo forumu, razmijenismo broeve mobitela i bok.
Na večer ništa od kuglica, Ozzy nije kakao od 6 ujutro (znači 10 sati). On je i dalje bio živahan, papao sijeno ali kuglica nema.
Zovem ženu koju sam upoznala to je FOXY( jedna toliko posebna, dobra, draga i nadasve predivna osoba koja je spremna pomoći nepoznatoj osobi i njenom ljubimcu)
Došla je sa critical careom i ostalom pomoći za ljubimce, hranila moju bebu na špricu. Ostala je 2 sata i ostavila mi sve potrebno. Još jedna cijela noć sa njime, svakih 1,45 min hranjenje.Masaže trbuščića
U 5 sam više bila gotova, sada smo ulazili u 24 sat bez kuglica... Zovem Dr.Lušticu, budim ga, plačem ne znam što više napraviti...stižemo u ordinaciju Ozzya stavljaju na infuziju. Siroče moje bilo je toliko izmaltretirano, preplašeno, umoro..mirno je sve to podnosio 4 sata, najtužnija noć u životu...
Morala sam ga i na posao vući sa sobom, napokon se pojavljuju prve kuglice...prošlo je već preko 30 sati bez kuglica...prvu zovem Foxy, zaslužila je prva saznat, onda zovem ostale...veselju nije bilo kraja. Ne znam dali sam se ikada veselila drekecu u životu


Ozzy je nastavio kugličariti ali toliko je bio izmaltretiran da se nije dao maziti, bježao je...napokon je došao na krevet, ipak se odlučio doć mazit

Ujutro se budimo kuglica ko u priči, on me skuži odmah oko nogu pobjednički krug, krenemo se loviti, zecoplesariti, puse davati...moj zeko se vratio.
Kad je skužio da opet idemo kod veta...jao, jedva sam ga uhvaila

Opet na infuziju, inekcija i nananje dok je primao. Ovaj put je proveo 2,5 h na infuziji. Nakon toga išao je na grooming
Sada je u svom tuneliću, duri se zbog svega. Nisam mu omiljena osoba ovih dana


Nadam se da nikada više neću osjetiti takav očaj, nemoć...prestrašno nešto. Ovo mi je prvi zeko, no ne mogu dovoljno zahvaliti veterinarima u "NJuški" i našoj Foxy Zadužili su me do kraja života


HVALA