Ako me već ne znate, ja sam Pupa. Mala, čupava, preslatka patuljasta loptica od zeca. Imam male uši, oko kojih strši dlaka,
zapravo, strši kao i svugdje na mome tijelu. No, ipak to je za mene normalno, jer ja sam posebna patuljasta zekica. Smještena
sam u selu Vuka, oko 20 km od Osijeka. ... Inače ne volim neznance, ali ako me baš tako jako želite posjetiti, napraviti ću iznimku!
Ipak, sam Vam ja dobra duša. Iako, se to izvana ne primjeti. Tako barem kaže moja ''gazdarica''. Zapravo, ona misli da je moja
''gazdarica'', ali ja ipak znam bolje pa Vam mirne savjesti mogu reći da je u krivu. Ja Vam gospodarim cijelom našom kućom
smiještenoj na kućnom broju 15.
Pa dobro, ne gospodarim baš cijelom kućom, cijelo vrijeme! Samo...većinom. Zapravo, ja ne volim gospodariti, samo ne volim kada
netko gospodari sa mnom! Pokušali su to oni, ali sam im ja odmah u startu maknula tu misao iz glave. Točnije, ja (većinu vremena
provodim) živim u gajbici s malim katom i stepenicama. Moji misle da su dimenzije – 100x60x100 (dužina, širina, visina) dovoljne za
maleckog zeca poput mene, ali se grdno varaju. No, dobro to zna moja (kao) ''gazdarica'', pa me često pušta u radijonu dokle čisti
gajbicu ili nešto radi (radijona - soba u kojoj je gajbica, tj. nusprostorija spojena s kućom – inaće radna prostorija njenoga tate)
da se dobro istrčem. No, to mi je apsolutno ništa naspram par sati dnevno u kući koje provodim prolazeći kroz moj misteriozni tunel
s čak tri otvora, zatim kopajući i grizući samo moju deku, i naravno, lizajući, grizući i kopajući po njihovim najdražim hlačama i
majcama. No, moja gazdarica kaže da u tome griženju ima i nečega korisnoga... da, da, ne šalim se ja. Ona kaže da super
usitnjavam papir umjesto nje! Ali, i tu ima mali problem. Znate koji? E, pa taj njeni papir su većinom njene knjige, lektire itd.
Stvarno, ne shvaćam kaj diže toku frku oko jedne bilježnice iz engleskog... i matematike, i hrvatskog... Mislim, baš je čudna! Iako
joj često prkosim svojim ponašaljem, ja nju volim. Sprijateljile smo se otkako sam došla. Prvih dana sam se bojala tako da sam ju
tjerala od sebe i ugrizla ju čim stavi svoju ruku bilo gdje blizu mene. No, sada je ližem. Svugdje. Njoj je to zanimljivo i smiješno, a
meni fino! Barem obadvije imamo koristi.
Volim i njenu mamu. Nju baš obožavam. Uvijek skakućem po njoj, i ona to voli, iako se katastrofalno boji dlaka itd. Zapravo, ja
sam prvi ljubimac koji baš smije ići u kuću bez nekog ograničenja. Ma, nema šta. Osvojila ju je moja ljepota! Sve u svemu, uvijek
mi tepa, a čim dođem kod nje počne me maziti! A, ako, ne dođem... ona dođe k meni. Volim i ''gazdaričinog'' tatu... i on voli mene,
iako on baš ne voli ljubimce (voli, ali se pretvara!), mrzi kada opadaju dlake i kada vidi moje govance. Tada odmah govori da me
''gazdarica'' nosi van. No, ona to nabrzinu pokupi, ja izvedem neku ludoriju, svi se nasmijemo i zaslužim još par desetaka minuta
duže u kući. A, o broju ludorija neću ni govoriti. I još posljenja osoba u mome kućanstvu, ''gazaričina'' sestra. Nju ne volim.
Dosadna je, stalno me plaši i živcira. Viče samo kako bi me uplašila pa da se ona nasmije. Pušta glasnu glazbu s istom nakonom.
Stalno mi se približava, prvo lagano kao jer me se boji, a kasnije trese rukom oko mene da me uplaši, pa meni to dosadi i živcira
me pa ju ja krenem napasti. Tada vriši, i bježi od mene kao da je duha vidjela.
Moja ''gazdarica' mrzi što se njena sestra tako odnosi prema meni. No, s njom se ne može drukčije, tako da je ''gazdarica''
pokušava držati što podalje od mene.
Od hrane jedem sijeno, Cuni nature i neko voće, povrće i bilje. Najdraže voće mi je jabuka (barem tako moja gazdarica misli jer mi
još nije dala brusnice), povrće – mrkva, a bilje – maslačak. Sijeno obožavam i jedem ga puno, Cuni nature volim, ali kada mi
''gazdarica'' da šaku, šaku i pol (ili čak dvije) ujutro, ja to imam tijekom cijelog dana i još mi ostane.
Obozavam glodati. Ali, samo fino drvo. Tako moj kavez obozavam glodati, a grančiće iz Pet centra baš i ne. No, ipak volim domaće
grančice lješnjaka. ''Gazdarica'' kaže da su to od njene bake, a uskoro će mo mi imati i svoje jer imamo posađena stabla lješnjaka,
jabuke i još puno drugih voćaka koje smijem, no i ne smijem jesti. Nešto odraslih stabala već imamo, tako jedva čekam da dođe
jesen pa da se najedem jabukica iz vlastitog dvorišta.
Eh, da dvorište. Imam ga, ali još nikada nisam bila zapravo u njemu. Bila sam samo u šetljici, u narjučju moje gazdarice. Ona se
boji da mi se nešto ne dogodi zbog npr. - neke biljke koju ne smijem jesti, da ne bi došao neki okolni pas ili mačka, da pobjegnem
itd. Za sada, dvorište mi je još samo san, iako se nalazim dva metra od njega, a dijeli nas samo jedan zid!
Da, to je otprilike sažetak moga života. Sve u svemu... Imam oko dvije godine (tako je rekla ''bivša gazdarica''), a u Nelinu kuću
sam došla 15.1.2011. I za mene, i nju – nezaboravan dan, no i datum.
Moja ''gazdarica'' – Marinela Trupeljak.
THE END
Kako je sve počelo. Od nakane nabavljanja zeca do Pupe.
Pozdrav...



E sada jel se mogu dolje (znaci samo dolja razina) poljepiti plocice tj. jel to dobra ideja? Ono da drvo ne upija ''lokvice'' vec da ih mozemo obrisati krpom (ili nesto slicno) i usput da zeki po ljeti bude hladnije kada se izvali na (hladne) polocice... A kada je zima da podloga bude piljevina pa gore slama ili samo slama... (debeli sloj slame da si zeko sam oblikuje ''kucicu'' po zelji) Zar je to dobra ideja? I mislili smo u WC piljevinu ili pjesak... sto je bolje? Zato sto moji ne namjeravaj kupovati one neke valjcice tako da mi to ne morate predlagati... Moji idu na ono - prirodno je prirodno.


P. S. Ako ovaj post ne spada ovdje slobodno ga premjestite jer ipak ovo mi je prvi post dokle se malo ne snadem.
