Neli i ja ostale smo same.
Kino je tiho zacvilio i zauvijek nas napustio. Moj jedini zeko i najljepši zec na svijetu.
Nakon što sam jučer slučajno napipala povećan mu bubreg, i nakon što smo se vratili iz Bube, sve je bilo isto kao i inače. Papao je celer i malo zobi. Mazio se, najveća maza od svih zečeva je bio. I onda sam ga primila da ga premjestim, a on je samo pao na drugu stranu, bio je potpuno opušten, nije mogao kontrolirati ni držati glavu gore, ni noge kako treba. Već sam uzela transporter, i dogovorila intervenciju, kad se počeo grčiti, tiho je zacvilio i otišao. Od početka do kraja je prošlo možda 5-7 minuta. Doktorica je rekla da znaju dobiti napadaje ako su bubrezi u lošem stanju...
Bio je najdivniji zec koji je znao samo puse davati i gurati glavicu pod ruku. Najmilije malo biće koje je postojalo. Gledala sam ga kako raste otkad je bio veličine mog dlana. Imao je najmekšu dlaku, svi koji su ga mazili bi se čudili.
Ne znam hoćemo li ikad više ići u šetnju na livadicu jer ga je Neli u stopu pratila uvijek, ne znam hoće li moći sama. Ona me mahnito lizala po ruci dok sam ga zadnji put mazila, sad se ispružila na krevetu i ništa joj nije jasno.
Miš moj mali sivi, nije išao na more ove godine, nije papao smokve.
Nadam se da ima puno radića i svoju livadicu u zecoraju, po njoj je uvijek najvise zecoplesirao, zadnji put još prekjučer.
Moja mala siva guza koja skakuće hodnikom, siva sjena u kutu oka, mislim da će mi se zauvijek činiti da ga vidim krajičkom oka kako ide simo tamo po hodniku kako je i volio uvijek. Jedini moj zeko.
http://yfrog.com/ocbcititj