Postao/la donattello » sub pro 01, 2012 12:30 pm
Evo, jutros, kao i uvijek, odem obaviti dnevnu brigu za životinjice kao i svaki dan, i nađem svog voljenog Donattella kako leži nepomično u kavezu..Histerično počnem trest kavez i idem i njega malo drmnut, a on hladan i srce mu ne kuca..Neznam od čega je to moglo biti al komad srca mi je otišao zajedno s njim. Šta sam sve prošla s njim i mučila se za njega, sad ga nađem takvog i jednostavno...suze i šok..Falit će mi užasno, falit će mi njegove gluposti i horda pojedenih plahti i tepiha i pregriženih kablova od frižidera i televizora..pusto je užasno bez njega...I samo vidim Luxa kako tužno sjedi kraj kaveza i njuškom gurka kavez i shvaća da mu nema malog prijatelja. Mama i ja smo ga zakopale gore na livadi gdje smo ga našle kako trčkara i skakuće kad smo ga pustili jer je tu livadu obožavao..
Užasno me sve to sad boli i jedino mi preostaje da samo nastavim dalje, ali bez jednog malog kompića kraj mene :( ♥
♥ Falit ces mi mala ludo :( Donattello ♥♥