sinoć sam jedva nekako strpala žicu u transporter (otima se kao da su svi đavli ušli u nju a bojim se čvrsto ju hvatati da ju ne ozlijedim, neda se ni za šiju uhvatit nikako, trči po kućici

) i kad sam ju konačno nekako dobila u transporter odmah se krenula obračunavati s ručnikom - gužva ga, gura, mlati po njemu, ono... nije normalna

izvadim ručnik van i stavim sijeno unutra i malo povrća i onak, više bezveze nego u nadi, prinesem joj pojilicu, kadli moja ludača prednjim šapicama za pojilicu i dudl dudl

i cijelo vrijeme me gleda onak
nemoj me nosit u bubu molim te bit ću dobra curica i piti ću i jest ću i sve ću samo me nemoj nosit u bubu pliiiz i nakon što je popila jedno četvrt decilitra vode navali na sijeno kao da nikad nije jela
jutros se ponaša po starom: u sedam ujutro je zveknula zdjelicu s prvog kata u prizemlje ne bi li mi dala do znanja da se trebam dić i konačno poslužit dami doručak, a kad je čula šuštanje vrećice, zajedno s frkom se sjurila u prizemlje, šapice na vratašca i daj daj daj
doduše, od sinoć je popila jako malo vode (ne računajući ono iz transportera) ali je ipak pila. i pojela je dosta povrća, ali samo zeleno

, sve što je bilo zeleno je pojela, sve ostalih boja je ostavila
hvala svima na brizi i savjetima
charlie, pokušavala sam sa zdjelicom, od nje je bježala
i da, internet nam šteka na laptopu doma pa kasnimo s odgovorom.
kablovi. bila sam malo neoprezna. 