Postao/la Cheerleader » pet vel 12, 2010 15:50 pm
Hvala vam ljudi, divni ste. Znala sam ja da jedino ovdje ljudi mogu shvatiti kroz šta prolazim. Još gore je mojim životinjicama, oni ne razumiju, stalno ga traže ispod kauča, i onda bolno cvile kad shvate da ga nema. Moja kujica koja je bila najbliža s njim nije ni dala dedi da ga uzme i odnese. Legla se uz njega, lizala ga i svako malo bi onako tužno jauknula.
Sad sam konačno skupila snage i maknula barem iz moje sobe njegove stvari. Ne mogu ni biti u toj sobi, svaki put kad otvorim vrata, sjetim se kako je beživotno ležao na krevetu. Žao mi je što s njim nisam pokopala i njegovu plastičnu lopticu, volio se s tim igrat.
Inače, Lady Stardust, jučer sam se tebe sjetila. Ne znam dal se ti mene sjećaš, jednom smo se srele zbog malt paste. Tom prilikom ti si poklonila Romeu punu vrećicu rogača.
Jučer sam otišla do kauflanda da kupim neke gluposti, i na odjelu voća i povrća sam vidjela naslagan rogač. I tako sam uzela nekoliko komada u ruke, i počela tulit tamo ko kišna godina, među svim tim voćem i povrćem, a ljudi su me gledali ko umobolesnika. Znate one luđake koji dođu u supermarkete, pa onda budu krajnje neugodni. E tako sam ja tamo stajala s tim rogačem u rukama, i jaukala sakrivena iza cikle i ukiseljenog povrća.
Užasno mi fali. Što vrijeme više odmiče, sve je gore. Svaki put kad počne najslabija karika i ja čujem onaj strogi Danijelin glas, sjetim se da bi mi u to doba dana moj mali plišanac obično skočio na fotelju i demonstrativno tražio griz jabuke. Noćas sam ga tako živo sanjala, da je skočio na krevet i došao mi sve do brade, točno sam mogla osjetit kako me škaklja brkovima, odmah sam skočila iz kreveta, i onda opet runda plakanja do zore.
Ne znam što da radim, kako da ga prebolim.... Imam osjećaj da će mi srce puknut od tuge
I'm not suffering from addiction to rabbits, I'm enjoying every second of it!