Zanimljivo, imala sam zeku do prije godinu dana i nikad nisam naišla na ovaj forum, a surfala sam naveliko

Eto, dakle, moj mali Ivica, Miša (od mališa), Bubav (od ljubav) je mene i moju ljudsku obitelj uveseljavao punih 6 god i 10 mjeseci. Prije skoro godinu nas je napustio nakon ne baš ugodne bolesti. Nekakva crijevna upala. Ma eto. Svi skupa još uvijek tugujemo. Negdje sam čula da je vrijeme tugovanja, ono vrijeme dok ne prebolimo (koja glupost), zapravo pomirimo se s tim da ga nema, i budemo spremni za novog prijatelja nekih godinu dana. Nije da se ja držim toga, ali već mi dugo nedostaju male uši, mali vratić, muška ramenca, dlakav trbušćić... i želim novog mališana! Znam da ni jedan neće biti kao moj Ivek, ali i ne tražim ni ne očekujem to. Želim malu dlakavu kuglicu koju ću volit, mazit, pazit, da si uljepšavamo život!
Ali tu se javlja problem. Naime, ja studiram. Živim kao podstanar sa cimericama koje su protiv životinja u stanu. No, uskoro bi se trebala i ta situacija promijenit. Od ljeta, ili jeseni, bih živjela s dečkom. No, i on studira, i iz drugoga je grada pa često ide kući. Ja sam 350 dana u zagrebu, ali sam na faksu po cijele dane. Ali to ok, jer zeke ionako drijemaju cijeli dan, a i dečko bi mu pravipo društvo. Problem je gdje sa maleckim kad oboje budemo negdje otišli? To su traume za kuniće da se voze 300njak km svako mjesec dana!
Definitivno želim zeku, i sad na glas razmišljam kako riješit neke probleme za koje znam da će me snać, a gdje je bolje mjesto od toga nego klub onih koji te razumiju?! Ohrabrite me, molim vas!!!