Što bi vi napravili da morate donijeti ovakvu odluku!!!

[vini]

R.I.P. Ljube

ljubi sve na zecolivadi

[Marina]

Pripremala sam se na rastanak ali toliko mi je teško da ne funkcioniram,,budim se s mislima na nju ..zaspem u suzama...

Što god da je bilo..bilo je naglo i jako, ali dragi moji forumaši dizala se na nogice odgurnula guzom i sama jela...negirala je svoje stanje...i jela..jela umivala se dok se njihala, ispod nje kuglica kao nikada do sada, pila vodicu.....a ja sam samo plakala i vjerovala da će i ovo možda proći.
Predložili su mi eutanaziju ali ja sam protiv eutanazije osim u nekim situacijama...što mogu kad sam vjerovala u nju....kad je bila moj mali borac. Nije je ništa boljelo, jer je zadnji dan već bila u nekoj vrsti kome...samo je ležala, nije ragirala na mene iako sam joj šaputala i davala puse...predložili su infuzije ako su bubrezi u pitanju ali onako preko volje....nakon 10 god. liječenja u Bubi ovaj kraj mi nije baš ostao u lijepom sjećanju...ne želim detalje ali opet oni su doktori vet. i na sve gledaju racionalno i medicinski

Borila se do kraja samnom,kad sam je pustila na infuziju samo je zaspala....kao da mi je rekla "dosta Marina, ne mogu više" sad mogu otići
a u meni nada...ona jede...pije infuzije će je "podići" moram pokušati

Praznina je toliko velika da boli...boli toliko jako da ne mogu jesti..smijati se....znam da će biti bolje kako dani prolaze ali ne ide mi nikako....razmišljam o prošlosti o danima s njom...o studiranju i njezinom grickanju skripta...o pregriženoj novoj torbi za kojom sa žalila, o čizmama koje je takodjer gricnula tamo gdje ne treba..razmišljam o svim Božićima kad se mudro skrivala ispod bora....o vrućim ljetnim danima kad se hladila na nemogućim mjestima..o njenim pusama na mom nosu ..i zvuku njenih nožica po parketu...ljutnji na krpu za pod i boksačkim napadom šapicama..razmišljam i o svim njenim bolestima.....razmišljam o svim začepima koji su me koštali živaca i živaca....zecoplesu i u ovim starijim godinama..

tek sad shvaćam koliko je negdje bila umorna i bolesna sad pred kraj...težila je 1 kg....mršava s rasklimanom čeljusti....okice su joj postale mutne izgubile sjaj....kopnila je i "gasila se"....a ja sam i dalje sebično htjela da ostane samnom...
Teško mi se nekome povjeriti jer je to ipak "samo zeko"...ali tuga je prejaka..a i svatko će mi reći imaš dijete budi sretna i prihvati to..bila je stara....sve znam ali opet ..ne mogu vjerovati da je nema..tražim je u svakom trenutku u svakom danu ..i mislim to odbolovati koliko mi je potrebno
i 10 god. mi je bilo malo jer je bila posebna...10 godina sam proživjela s njom

Srce moje predivno ljubim te puno ...puno.....znam da me gledaš odnekuda i treseš svojim uhekima...valjda negdje papaš banane...i znam da ćeš mi se vratiti na neki drugi način...zamišljam te kako si sretna i spokojna bez kvrgi...bolova bez veterinara...da negdje konačno grickaš sijeno..
Nikada ali nikada više neću imati kunića..to sam sigurna
Molim moderatore da slobodno zatvore topic...
HVALA vam svima što ste nas pratili, tješili..hranili...
evo par slikica moje srećice za kraj


[img=http://s18.postimg.org/jboygixr9/IMG_0676.jpg]
[img=http://s23.postimg.org/5qyyfmcmv/DSC00559.jpg]


Marinina spavalica i budilica
[img=http://s22.postimg.org/3rcu7okr1/061231_085418.jpg]

Ljubin kreativni nered
[img=http://s2.postimg.org/u9oqclt2d/DSC01515.jpg]



ZBOGOM LJUBAVI
[img=http://s23.postimg.org/sih7ticfr/mob_001.jpg]

[ars]

Marina, jako mi je žao. Svaki dan smo ja i moj tim navijali za vas, bili ste nam svima primjer za borce i što znači prava, istinska ljubav. Znam da jako boli sad i da ne vidiš od tuge kako dalje, ali moraš shvatiti da ona nije samo bolovala od svega i svačega, ona je prije svega bila stara. Uginula je od starosti, dogorjela je kao svijeća... to je istovremeno jako bolno, ali opet nešto čemu se svi mi nadamo kad se radi o našim ljubimcima, ako se u tome ima čemu nadati, da me ne shvatiš krivo. Dođe trenutak kad ih jednostavno moraš pustiti. Fizički, ali i psihički i emocionalno. Ovo drugo ćeš tek proći, i tek tad će patnja donekle popustiti. Njihovih 10 godina je njima kao nama 90.. na stranu sad sve bolesti, tu vam treba čestitati što ste ju ispratili do kraja u starost svemu tome unatoč.

Za kraj, nadam se da ćeš se ipak predomisliti i jednom opet imati zeku, jer svaki zeko bi mogao poželjeti imati takvu vlasnicu. Jednom će ipak boljeti manje, pa se nadam da ćeš se zapitati jesi li ipak možda spremna... netko možda tek čeka svojih 10 godina s tobom. Netko tko nema nikakve izglede za bolju budućnost, tko čeka negdje u udomljavanjima da mu svane.. Iako je nama taj njihov vijek tako kratak, probaj to vidjeti ovako - koliko je posebno znati da je netko cijeli svoj životni vijek proživio s tobom. Mislim da nema posebnijeg osjećaja na svijetu. Jednom će taj osjećaj biti jači od ove tuge i praznine koju sad osjećaš.

[Marina]

Iako je nama taj njihov vijek tako kratak, probaj to vidjeti ovako - koliko je posebno znati da je netko cijeli svoj životni vijek proživio s tobom. Mislim da nema posebnijeg osjećaja na svijetu. Jednom će taj osjećaj biti jači od ove tuge i praznine koju sad osjećaš.

predivno rečeno...

Tužna sam i dalje ali manje plačem...pospremila stan, skuhala nešto s voljom..najgore su večeri i jutra kad otvorim oči i sjetim se..nema je...kad radim juhu i skužim da za nikoga ne trebam čuvati povrće....kad Viliju radim voćne kašice..nema tko da popapa ostatak...zamišljam da je još jednom taknem, mekana moja plišana uheka...i pogledam okice svoje...
Njen odlazak me "smirio" nostalgična sam...razmišljam o prošlim danima..u šetnji s malenim zamjećujem sitnice oko sebe...srce mi tuguje i sava sam si drugačija....sjetna i jako jako tužna...


Ljubim vas sve i vaše male zvekane

[altan]

Ja se Marina stvarno nadam da neces odustati od zeka..ima ih nazalost dosta koji nikada nisu, a i onih koji nikada nece osjetiti ljubav kakvu je tvoja zekanica osjetila i zato mi je uvijek zelja da dobri ljudi poput tebe barem jedno takvo bice ucine sretnim.
Inace Ljuba je bila sijamka kao sto je moja Moca

[markiza]

Draga Marina, iako znam da si neutesna i da ne zelis da ti nista potisne uspomenu na tvoju LJube, ars je upravu i sve ti je lepo napisala. Ja znam da tebi nikada ni jedan zeko ne bi mogao da potisne ljubav prema tvojoj LJube ali i ja isto ne bih mogla zamisliti da ti nemas zeku pored sebe. Znam da ti je potreban odmor posle svega jer si se i psihicki i fizicki umorila, ali mislim da nekad u buducnosti bi bilo lepo da opet neki zeko pripadne tebi jer je malo i takvih vlasnika kao ti. Naravno, ne pokusavam da te nagovaram, nego eto zelim ti samo reci da si ti zaista neko ko ume sa zivotinjama da ih cuva i pazi, pa da mozda nekad mozes preneti to umece i na svoju decu, da ih naucis kako se zeko moze cuvati i voleti. Sada ti zelim da se posvetis svojoj bebici i da joj pricas o jednoj ljubavi coveka i zeke i kako taj zeka gleda vas sve sa neba a jednog dana, mozda pozelis da i tvoja deca imaju neko krznasto bice kome ce biti posveceni kao sto si ti svojoj LJubici. A Ljubici saljem puno puno puno poljubaca u nebo

[Marina]

Fali..neopisivo..još uvijek se budim u suzama...
srce moje maleno kako nedostaješ

ne..ne..sigurna sam nikada više..Ljuba je bila jedna i jedina...
Nemam snage za novog kunića.

Hvala vam svima

[Idach]

Jako mi je zao
R.I.P. Ljube

[Marina]

http://oi41.tinypic.com/25r1cfo.jpg

mjesec dana...boli jednako kao 25.06. plačem manje...obično navečer..njene slike još ne mogu gledati...zamišljam da je tu, željlela bih je još jednom pomilovati...

Neopisivo mi fališ LJUBAVI MOJA!

[wildflower]

[markiza]