Srecko 07.01.2008.-14.9.2015.
Nema te vise, mili moj Srecko. Srce mi se cepa, duso moja, moj zekice. Ne mogu da prestanem da placem. Plakala sam dok si bio bolestan zadnjih skoro mesec dana. Iako znam da si sad negde gde vise ne osecas bol, placem i dalje. Duso moja, moj drugaru.
Najvise me boli jer znam da su ti zadnji dani bili uzasni. Kako su se stvari odvijale zadnjih dana, sad mislim da je u pocetku bila postavljena pogresna dijagnoza i da si dobijao pogresnu terapiju. Jadnicko moj. Zeleo si pomoc, i svim srcem sam je i ja zelela i trazila za tebe, ali nisam uspela da je nadjem. Na kraju si otisao tako sto si se ugusio od vode u plucima. Bili smo kod veterinara, dobio si injekciju diuretika da bi lakse eliminisao tu vodu, i pola minuta kasnije si samo skocio i jos 2 sekunde kasnije se bacio na stranu. To je bila tvoja smrt.
Kako da prebolim gubitak? Kako da oprostim sebi pogresne izbore? Iako si bio star, mozda si mogao poziveti jos koju lepu godinu. Pokusavam da mislim na lepe trenutke, prisecam se tvojih nestasluka, ali ne mogu da prestanem da mislim na tvoje muke zadnjih mesec dana zivota. Desetine injekcija, od kojih su neke samo odmagale. I strasan nacin kako su tvoje muke prekracene. Znam da mi ti oprastas. Jos samo ja da naucim da oprostim sebi.