Evo zanimljiva štorija.
Dok mi je Cleo bila živa organski je MRZILA jedan strip. Kako znam da je mezila taj strip a da nije jednostavno htjela žvakati papir?
Pa sad... u jednoj polici koja je bila dostupna imam nešto stripova što su mi ostali iz djetinjstva, ostavio sam kao uspomenu (većinu sam ipak bacio) i užasno je htjela demolirati Conana. Znači ne Spider Man-a, ne Dylan Dogga, niti jedan drugi strip nju nije zanimao, samo taj. Ona ga izvuče i taman da ga počne glodat ja ga uzmem i stavim nazad na policu. Ona ga izvuče, ja ga vratim. Tad sam posumnjao na mržnju jer stvarno NIJEDAN drugi nije ni taknula. Ja ga sakrijem u bunt unutra (jer je manjeg i tanjeg formata) ali ona ga nađe, baš njega i izvuče ga van.
Valjda ga je bila smatrala previše šovinističkim...
Nekad je bila poput psa u najmanju ruku. Ja ga uzmem da ga spremim ali ona ga ne pušta, ja gu vučem njoj iz usta, ona meni iz ruku, ili pokušava pobjeć sa Conanom u ustima...