OPASNI ANTIBIOTICI

[Zecovi.Net]

zekili i lela



OPASNI ANTIBIOTICI


Zabiljezeno je da su brojni antibiotici opasni za kunica. Za vrijeme borbe sa bakterijskim infekcijama, donose druge probleme poput nefrotoksičnosti ili gastrointestinalne probleme koji mogu imati fatalne posljedice. Obično je uocena DYSBIOZA. Ovakve situacije omogucavaju patogenim bakterijama kao sto je Clostridium spp da raste u Gi traktu i proizvodi opasne toksine.

Ovdje se nalazi lista antibiotika o kojima postoje dokazi da su opasni ili fatalni za kunice. Ovaj popis bi svaki vlasnik kunica trebao imati isprintan, te u slucaju da mu veterinar preporuci neki od njih ukazati mu na stetnost.




Ampicillin - 40 – 100% fatalni enteritis, ovisno o dozi

Amoxicillin - Dijareja nakon oralnog uzimanja

Cephalexin - Dijareja nakon oralnog uzimanja. Injektiranje Cephalexina nije se pokazalo stetnim

Clindamycin - 50 – 100% fatalni enteritis, ovisno o dozi

Erythromycin - Dijareja

Lincomycin - 33 – 100% fatalni enteritis, ovisno o dozi

Minocycline - Smanjivanje brzine rasta

Penicillin - Akutni i/ili kronicni enteritis nakon oralnoig uzimanja

Spectinomycin - Dijareja

Spiramycin - Zivcanost, razdrazljivost

Tilmicosin - Zabiljezene su fatalne reakcije. Cini se da reakcije ovise o pojedinom kunicu te je obavezno testiranje od 5 mg/kg prije nego sto se doza udvostruci

Tylosin - Dijareja

Vancomycin - Akutna toksicnost sa 100%tnom smrtnoscu



IZVOR: http://www.medirabbit.com






O PENICILINU


Uvod

1940* Fleming je otkrio penicillin čime je počela era antibiotika, a danas postoje mnogi tipovi antibiotika grupisanih u u nekoliko različitih porodica.

Iako je od tog otkrića prošlo više od 60 godin, penicilin je i dalje jako koristan lijek, kako u medicini tako i u veterini. Iako se sam Penicillin rjeđe prepisuje u odnosu na srodne lijekove poput Flucloxalicina,Amoxycillina i Ampicillina.

Neki lijekovi iz porodice Penicillina, naročito Amoxycillin, su prihvaćeni sa strahom od strane vlasnika kunića, što je i razumljivo. To je zbog toga jer se kod kunića liječenih amoxicilinom mogu razviti ozbiljni(i često fatalni) GI poremećaji. Zbog ovoga se veterinari suzdržavaju od čitave porodice Penicillina prilikom liječenja kunića.

No da li je ovakav oprez zaista potreban?

Da bismo razumijeli argumenete ZA i PROTIV moramo vidjeti kako se tačno javlja toxičnost antibiotika kod kunića....

* tačnije 1929 g. ali se počeo koristiti u širokoj upotrebi 1940g.

Zašto neki loše reaguju na pojedine antibiotike?

Želudac kunića je sofisticirana vreća puna „buba“. Digestivni sistem kunića, da bi funkcionirao ispravno, ovisi o zdravoj populaciji bakterija. U normalnim uslovima, flora „prijateljske“ bakterija potpuno preovladava nad malim brojem bakterija koje mogu škoditi i drže ih pod stalnom „kontrolom“.

Antibiotici mogu svojim djelovanjem narušiti ovaj krucijalni balans, ubijajući "prijateljske" bakterije, omogućujući potencijalnim uzročnicima oboljenja da se razviju i uzrokuju probleme. Rezultati mogu biti kratkotrajni gubitak stolice, koji je uobičajen ali rijetko opasan.

Svaki antibiotik može poremetiti ovaj balans bakterija, međutim za neke je vjerovatnije da će to učiniti za razliku od drugih.

Ozbiljne i fatalne reakcije na antibiotike predstavljaju extremnija stanja, što se ponekad viđa kod kunića kojima su davani antibiotici iz određenih porodica lijekova, posebno oralnim putem.

Neki antibiotici se obično izbjegavaju iz ovog razloga, i smatraju se izborom „visokog rizika“, a tu se podrazumijevaju Amoxycillin i Ampicillin (iz porodice Penicillina), te Clindamycin i Lincomycin.

U ovim sličajevima, poremećaj bakterija u želucu (crijevima) , dopušta specifičnim bakterijama da se razviju i preovladaju. Obično je to Clostridium rod.
Neke vrste Clostridie proizvode toxine koji napadaju crijevni zid, dovodeći do teških proljeva. Ovakvo stanje nije ograničeno samo na kuniće- potpuno isti slijed događaja može se razviti kod ljudi nakon uzimanja antibiotika širokog spektra, što se naziva pseudomembranozni kolitis.


Razlog zbog kojeg antibiotici „visokog rizika“ (najbolji primjer amoxycillin) ne štete svim kunićima je taj da ovakvi lijekovi će uzrokovati probleme samo kod kunića koji u svom digestivnom sistemu imaju određenu vrstu Clostridie koja proizvodi toxine ili neka slična bakterija.

Ukoliko kunić nema ovakve bakterije, onda on može dobro tolerirati ove „smrtonosne“ antibiotike.
Problem je što ne postoji realan način identifikacije koji kunić smije sigurno primiti amoxycillin il ineki drugi rizičan lijek. Zato ovakve lijekove treba izbjegavati kod svih kunića osim u extremnim situacijama.

Teoretski, ukoliko testovi pokažu da kunić boluje od bakterijske infekcije koja se može jedino liječiti antibiotikom „visokog rizika“, u tom slučaju dobrobit lijeka može prevagnuti rizik, ali to je neuobičajeno i gotovo uvijek postoje sigurnije alternative.


Ukoliko je kunići dat Amoxycillin ili neki dr. Rizičan antibiotik i ako kunić loše reaguje na njega, onda se mora primjeniti intenzivna terapija da bi se izbjegao tragičan ishod.
Tu može pomoći dijeta bogata vlaknima, davanje tekućina ukoliko kunić ima dijareju, i nadomještanje „prijateljskih“bakterija primjenom probiotika.

Može se pokušati i sa specifičnijim tretmanima. Npr. lijek zvan cholestyramin (koristi se kod ljudi za smanjenje kolesterola) da se pokuša „pokupiti“ Clostridium toxini; i drugi antibiotici
poput metronidazola mogu se dati oralno i pokušati ubiti Clostriduim bakterije u digestivnom sitemu kunića.