). A najljepše mi je kad dođem doma i on me dočeka sa preeehappy facom i uvijek se želi maziti. Stvarno je postao dio naše obitelji jako brzo, ne znam što bi bez tog malog pseta. Uveseljava me iz dana u dan. Ima oooogrooomno dvorište na kojem voli istraživati, skakutati, tražiti nove stvari (pa čak i izlaz iz dvorišta, heh). Stvarno mi je prirastao srcu. Predivna i vjerna životinja. Volim ga užasno puno i ne znam što bi bez njega.
Inače, imali smo prije njega psa (kakvkaskog ovčara) po imenu Dingo. On je bio samnom otkad sam znala za sebe - predivan pas, vjeran, velik, snažan, hrabar... Sve odlike pravog čuvara. Bio je sa nama 14 godina, ali onda je došlo njegovo vrijeme - ostario je i uginuo. Užasno mi ga je bilo gledati onako starog i nemoćnog. I kad smo napokon skupili dovoljno snage da pozovemo veterinare da ga uspavaju - on je dan poslije otišao. Užasno mi je teško i sad dok ovo pišem, jer on je stvarno bio predivno stvorenje - prepuno ljubavi i vjernosti. Obožavala sam ga. Još mi i dan danas zna zafaliti (makar su već prošle godine otkad nas je napustio). I znam da niti jedan pas neće biti kao on i sjetim ga se uvijek sa osmijehom na licu. Sigurna sam da je sada na boljem mjestu... Makar mu ni sa nama nije bilo loše (bar se nadam)...
No, dosta o tužnim temama - evo dvije slikice Gorija kad je tek došao kod nas. Bio je maleno i izgubljeno pseto
, sada je nešto veći. U samo par mjeseci je uspio dobiti čak 5kg. 
(vjerojatno zbog kastracije, a i zato jer je sve veći i veći). 
A ovako nekako je izgledao Dingo (sa tamnijom dlakom) - stvarno preprepredivan pas
