Bok ljudi! Evo, mi smo imali u planu kastraciju našeg zekana pa sam puno puno tražila po forumima i moram reći da su mi najviše pomogla iskustva ljudi koji su sa svojim zekanima prošli kastraciju. Pa ću zato i ja napisati svoje:
Naš zeko s nama je od 21.12.2008. Ima nešto manje od 2,5 godine. On je patuljasti grivasti bijeli kunić. Kako je on stario, tako nam je izgledao sve usamljeniji pa smo mu odlučili kupiti prijatelja. Znali smo da će mu trebati i kastracija pa smo mu rezervirali termin za jučer u veterinarskoj stanici u Varaždinu. Doveli smo ga u 18.30, bio je na vagi (ima 1,900 kg) i ostavili smo ga tamo. Kada smo došli po njega (u 20h) on je još tvrdo spavao u svom transporteru (dobio je injektivnu anesteziju). Doveli smo ga doma, pokrili i stavili kraj radijatora. Iako su nam rekli da će se probuditi tek u noći ili čak slijedeće jutro, naš je zeko bio na nogama već u 21h! Doduše malo klimav i pospan.

Iskoristili smo njegovu budnost da ga prebacimo u mali kavez na čije dno smo stavili ručnik. Odmah je pio vodu i nešto kasnije (nakon još par napada umora) pojeo je i malo hrane (rekli su nam sijeno, no pošto on sijeno ne voli

dali smo mu hranu za bebe koja inače pripada novopridošlici). Ne voli baš biti pokriven pa smo odustali od toga, navinuli smo grijanje i išli smo spavati. Danas je ujutro bio dosta miran. Odmah sam mu dala vode jer je staru popio. Dosta mu je teško piti pa sam mu stavila posudicu odmah pred nosić.

Dobio je i još malo hrane - također pred nosić i jedan mali kolutić mrkvice. Papa to polako, a i našla sam i par kuglica. Inače je stisnut i ne miče se ako se ne mora. Ispod rane sam na ručniku vidjela da ima krvi.

To ću zvati veterinarsku da ih pitam da li je to opasno. Sad sam na poslu, a on odmara, čuva ga od dečka mama

Eto, to je to za sad, javim se kad bude nešto novo.