zato ovo i pišem.
Bio si moja najveća sreća u 3 godine koje smo proveli skupa.Naše loptanje,igranje lovice,tvoje skakanje po sve i jednom dijelu namještaja i označavanje da je to sve tvoje mi užasno fali.
Nedostaju mi tvoje puse,maženje i naše valjanje po podu.Vjerovatno smo izgledali infaltilno,ali mi smo to voljeli,zar ne?
Fale mi naše šetnje po vani,kad su te ljudi znali zamjeniti za malog psića i zaintersiranost klinaca za moje prekrasno crno-bijelo klupko dlake.Tvoje luđačko kopanje susjedovih vočaka.
Ne mogu se nikako naviknuti da sada kad dođem doma s faxa ti me više ne dočekuješ veselo i ne počnješ svoje proteste da te pustim vam iz kućice kako bi šetao okolo i provodio svoju volju.Ili tvoje durenje ako bi mi roba mirisala po nečijem peseku ili mici.
Svi su me šokirano gledali kad sam na ljeto dala 1000 kuna za tvoje liječenje i operacije,govorili mi da nisam normalna i da si ti samo kunić.Ne,ti si mi bio najbolji prijatelj.Dala bi 5 puta više samo da si mogao potpuno ozdraviti.
Ali izgleda da nam to nije bilo suđeno.Taj užasni apsces se toliko proširio,da iako su ga veterinari odstranili previše te je izmučio,i on i svi mogući ljekovi i vodanje veterinaru svaki dan,da više nisi imao snage nastaviti borbu.Ali znaj da si bio najhrabriji zeko u svemiru.
Još uvijek te osjećam na svom ramenu gdje si se volio ušuškati da te nosam okolo po stanu.
Znam da si i ti mene volio,zato mi i nisi htio umrijeti na rukama nego si zadnjim atomom snage,kada sam te spustila na pod,otrčao u hodnik kako ne bi vidila da umireš.Ali svejedno vjerujem da ti je bilo lakše što sam te tvoje zadnje trenutke bila uz tebe i umirivala te iako mi se srce paralo.Jedino dobro u svemu tome je što te bar sad više ne boli.
Puno ljudi ne shvaća da se toliko snažno može voljeti jednog malog kunića,isto kao što ne shvaćaju da ste vi jako pametne životinjice i da vas se može naučiti svemu i svačemu samo ako se to želi.
Najviše me boli što neki ljudi svog kunića samo drže u kavezu,ne puštaju ga vam da se razgiba i daju mu samo pelate za jelo a toliko sreće mu taj kunić može pružiti,samo ako mu to dopuste.
Moj najbolji prijatelj mi je rekao da je moj Praxon bio sretan kunić jer smo se međusobno jako voljeli i da se to zbilja vidjelo.Da je imao lijep život i da se to vidjelo na njemu.
Ljubavi moja čupava,nadam se da ti je lijepo na toj livadici uz šumarak gdje spavaš i da ako postoji raj da ćeš i tamo naći nekoga s kime češ se moći družiti.
Nikad te neću zaboraviti.Uvijek ću te voljeti.Lijepo spavaj mucko moj debeli.
Tvoja Tamara
.gif "zz4")
Žao mi je..
