Jutro ljudi!
Mala angora je nakon 2 sata bila ko nova. Stavila sam je u kućicu i promatrala cijelo jutro, popodne i večer. Moram priznati da sam se jako prepala jer i ja isto tako nisam NIKAD čula da se kunići mogu glasati, jedino kad se ljute onda malo gunđaju, ali to skvićanje...uh. I još kad ne znaš kaj ti želi reći, penjala mi se u krilo i zavlačila u majcu i u kosu a ja ne znam kako joj pomoći. Sestra ju je svu isprepipala (trbuh i guzu, ona studira veterinu) i tu nije bilo nikakvih sumnji da nešto nije dobro. Da je i ona nije čula kako plače nebi ni nitko povjerovao da je to moguće!!!
Jedno što mi je u cijeloj strci bilo preslatko, ima sestra mopsa i on se sav prepao i gledao u zečicu(valjda je i on bio iznenađen tim zvukovima) i njuškao je. Na kraju su se njih dva legli, zečica se uvukla ispod mopsa i tako su malo ležali pa se ona smirila.
Išla sam u dvorište vidjet kaj je moglo bit tamo u njenom grmu (napravila si je gnjezdo unutra). Tamo blizu ima malo kopriva pa možda se spekla po nosu ili ušima...ja se nadam da je to jer sve drugo bi moglo biti puno opasnije. Travu vani ne jede, što je neobično ali još bolje-nema straha da će pojest nešto krivo.
Eto, popodne više nije ispuštala nikakve zvukove, jede i skače ko i inače. Jutros je i dalje sve u redu.
