Nesretni zec?

[fleshettes]

Neki od vas već znaju priču o Stevi i Milli, Millinoj agresiji, smirivanju, prijateljstvu sa psom itd.
Razmišljam o ovome već tjednima i odlučila sam zatražiti i vaše mišljenje jer nemam pojma što da radim...

Mislim da je Milla nesretna s nama. Ne zbog nas, ima svu potrebnu pažnju, njegu, prostor i ljubav, a i kujicu je u međuvremenu zavoljela. Svejedno mislim da nije sretna. Ona se oduvijek ponašala kao pomalo divlji zec. Iako nas se prestala bojati, i dalje nas doživljava kao nekakvo nužno zlo. Uopće se ne voli maziti, od dečka uvijek a od mene povremeno i dalje bježi, zna zarežati kad ju se primi...

Meni to više nije problem. Prošle smo socijalizaciju u smislu da se jedna druge ne bojimo, ja sam se pomirila s činjenicom da ona nikad neće biti privržena i druželjubiva kao Stevo i stvarno sam je jako zavoljela..

Ali sad kako je došlo toplije vrijeme i često je po cijeli dan u tatinom vrtu, primjećujem koliko je drugačija i sretnija dok je vani. Svaku večer imamo akciju od pola sata da ju ulovimo u vrtu, a kad ju napokon primim u ruke, u potpunom je šoku i strahu i ne želi s nama u kuću. Kad ju promatram kako trčkara po travi, kopa rupe u zemlji i zavlači se u grmlje, shvaćam da joj je to okruženje prirodnije i sretnije od ovog koje joj pružamo u stanu. Njoj uopće ne fali ljudsko društvo, cijeli dan uživa i izležava se u vrtu i ne da nas ne doživljava, nego bježi od nas kad joj se približimo.

Trebalo mi je vremena da si uopće osvjestim da ideja o Milli na selu među drugim kunićima i nije tako loša, ali me i dalje peče savjest. Osjećam se kao da razmišljam o napuštanju vlastitog djeteta, iako znam da o tome razmišljam isključivo zbog njene sreće, jer nama zaista nimalo ne smeta.

Ne bih ju nikad dala nekome u koga nemam apsolutno povjerenje. Zapravo, uopće mi ne pada napamet kamo bih ju mogla odvesti i postoji li uopće neko idilično mjesto na kojem zečevi žive sretno u zajednici a dobri ljudi se o njima brinu (osim utočišta za koje znam da je ionako prepuno napuštenih zečeva).
Što bih drugo mogla napraviti da se ona osjeća više kao u prirodi? I mislite li da je stvarno nesretna ili sam ja zabrijala?

Ja po običaju puno tipkam i nadam se da će se bar nekome dat ovo čitat.. Ali doslovno se osjećam kao da držim zatočenu divlju životinju i ne mogu bit sretna ako ona nije. Ne znam što da više mislim pa vas molim za savjet.

Evo frajerice u psećem krevetiću

[fleshettes]

Razmišljala sam i o mogućnosti da Millino trajno prebivalište postane tatin vrt. U tom slučaju bih joj udomila partnera, da ne bude sama. Koliko je to izvedivo? Može li se zec naviknut na stan postepeno prilagoditi svim godišnjim dobima vani? Što bih im trebala osigurati? Nekakvu kućicu, utočište, rupu? Koliko je to sigurno?
Vrt je ograđen sa svih strana, ali svejedno preko ograde može ući mačka ili druga životinja.. Doduše, tata već ima mačka koji spremno štiti teritorij svog vrta od drugih mačaka..
Ne znam :( Oprostite na tipkanju.

[Anby]

Zna zeko sta valja Priroda, mir, ljepota...

Šalu na stranu, jedino što ti mogu reći da u ove dvije godine koliko imam kunice, zaprepastena sam koliko oni mogu i znaju dati do znanja kad im nesto odgovara ili neodgovara (nekak se barem ja uvijek iznenadim na to buduci da mi je u podsvijesti ona njihova "cifra" da imaju 8 grama mozga )

Ona vjerovatno nije sretna tako, al opet mozda joj samo nepasete vi... znam da to boli, ali nekako se odmah sjetim Sinedis i "agresivnog" Huga (cini mi se da je Hugo bio u pitanju, kad ga se onak bojala, i rezao je na nju i slicno...a otkad je frajer kod drugog lika nema ni A od agresivnosti)

anyway, ja bih na tvome mjestu pokusala sve prije nego se "predam"... a da joj udomis decka? mozda se cura promjeni...

[ars]

Ili se i ti ponašaj nezainteresirano prema njoj. To je meni na kraju upalilo s Lolom koja je bila sva asocijalna, ljuta na cijeli svijet, još ostavljena i izdana od Duška, prebačena u drugi dom i puna frustracija. Dva mjeseca sam ko budala plazila po podu za njom da bih svaki put dobila okrenuto dupe i bijeg. Onda sam ja prestala reagirati, samo bih bila negdje u sobi, dala joj jesti, nekad čak i kad bi ona kao prišla ju nisam htjela previše maziti itd.. I onda odjednom se ona smirila kraj mene. Možda joj idete na živce što se toliko trudite oko nje? Ja sam takva nekad prema ljudima koji se trude previše, a kamoli ona koja je izgubila partnera, i prije je bila malo "na svoju stranu" i još je, na kraju krajeva, kunić, koji je difoltno plaha i nepovjerljiva životinja.
A i mislim da bi joj dečko jako dobro došao, ako ste spremni na to.
Npr. s druge strane i naš Roflo je tako dosta nezainteresiran za nas, ali ja sam se pomirila s tim da je to njegov način i da to ne znači da nas ne voli, nego je jednostavno u tom filmu, takav je.. možda se promijeni s vremenom, možda nikad, on ne da da ga se mazi, bježi kad mu priđeš, ali sam uvjerena da na kraju dana cijeni što ga nitko ni na što ne sili.

Što se tiče boravka u vrtu, tu mi svi ljudi gubimo bitku, koliko god krasni bili. Mene Lola sad obožava, ali kad ih se pusti van brata više ne poznaju To je njima najprirodnije i to apsolutno ne znači da te ne voli, samo znači da toliko uživa da na sve drugo zaboravi. S tim se isto moraš pomiriti. Znaš kako se ja namučim dok njih dvoje pokupim iz vrta, to traje... Prvo moram uzeti Lolu jer je ona ipak moja maza pa se ona preda nakon par minuta, a onda Rofla polako nagovaram jer vidi da nju držim pa kao vidi da je red da se ide. Inače ga ne bih uhvatila tko zna dokad. Tri puta je i pobjegao, jedva ga uhvatili... Daš mu prst on bi šaku, al jbg tvoj je pa mu oprostiš.

Omogući joj što više boravka vani, neka joj bude lijepo, s vremenom će naučiti cijeniti sve što joj pružaš. I nemoj da te njena sreća rastužuje. Kao i u životu, neke stvari moramo pustiti ako to znači usrećiti nekog koga volimo. Ti samo nastavi pružati joj sve što možeš, s Oliver njeguj taj pas-čovjek odnos kakav nikad nećeš dobiti s njom i budi zahvalna što ih imaš takve kakvi jesu.
Nadam se da sam te bar malo utješila.

[fleshettes]

Nije Milla problem u smislu ponašanja. Socijalizirana je, naučena na wc, nije više agresivna.. Skače jedino na ljude koji joj naglo prilaze i/ili guraju ruku pred njuškicu, što je normalno za zeca kao što je ona.

Također, nije da se u stanu skriva ili boji. Izležava se, druži se i lizucka sa psom, šeta, penje.. Sve joj je dostupno. Jednostavno ne voli ljudsko društvo. Mazim ju svakodnevno ali ona više uživa sama, a tek kad je u vrtu vidim da je zaista sretna.

Samo zato mi je palo na pamet kako bi joj bilo ljepše živjeti stalno vani, jer vidim da je vani puno sretnija.

Sjećam se Huga i Sidensis (ili kako joj je već nick bio). Lijepo bih molila da me se ne uspoređuje s takvim ljudima, pogotovo jer je Milla kod mene došla agresivna i prestrašena, a sada je drugi zec.

Njeno ponašanje više nije problematično niti ga pokušavam promijeniti. Samo želim da mi zec bude sretan, pa makar to značilo da ga moram pustiti od sebe. Što se mene tiče, ne bih ju nikad nikud dala, ali to je sebično u slučaju da postoji mjesto na kojem može biti sretnija.

(Udomiti još jednog zeca u stan ne možemo, ali ako bih ju preselila u tatin vrt, udomili bismo joj dečka, naravno.)

Zna li netko koliko je to sigurno? Kako prilagoditi zeca na hladnije vrijeme? Što mu je sve potrebno na otvorenom?

[fleshettes]

Ars, hvala. Zapravo me i jest utješilo jer sam se sjetila svih zecoplesa po stanu, kauču.. Ležanja i lizuckanja sa psom, penjanja po stolovima itd.
Dugo vremena sam i imala točno taj stav - ona jednostavno ne voli ljudsko društvo, ali to ne znači da je nesretna. Ni ne tlačim ju više nakon što je smirila agresiju.. Pomazim ju svaki dan, ali ne pretjerujem i ne gnjavim ju. Ona ode kad joj je dosta..

Pomutilo mi je mozak kad sam ju gledala koliko uživa u vrtu, pa sam zaključila da, ako je vani toliko sretna, mora da je s nama u stanu potpuno nesretna.

A i sad, kad sam ozbiljnije pomislila o tome da više nije sa mnom, samo su mi suze krenule. Evo, propao topic. Milla ostaje u stanu.

Nego čisto da pitam.. Ukoliko je vrt osiguran ogradom i mačkom koji čuva svoj teritorij od drugih mačaka, a Milla ima svoje mjesto za spavanje i utočište.. Može li više dana biti sama vani? Uz redovitu provjeru i toplo vrijeme, naravno. Sinoć je prvi puta ostala preko noći vani i sve je prošlo u savršenom redu, ali nekako se i dalje bojim.

[ars]

Hm, ja se ne bih usudila. Moji su po cijele dane vani (čim se prosuši rosa ujutro do evo sad maloprije), ali po noći se ne usudim. Da im nedajbože pozli nešto, dobiju neki napad, ubode ih pčela/osa, da im naleti mačka ili ih pas prepadne, nikad ne znaš... Jedino ako joj stvarno zagradiš tako da se ništa ne može unutra zavući, ali opet... Bar preko noći neka je unutra. Ako dečko dolazi u obzir jedino pod uvjetom da su vani onda možda... Ali onda bi trebalo napraviti pravi boks, neprobojan od ičega, da se mogu oboje unutra mirno opustiti. I što kad krene kiša, snijeg? Sve to treba osigurati. Tu će ti više pomoći netko tko ima zece vani, pa zna kako se to radi..

I slažem se da ovo nije isto kao sa Sindenis, ona se njega bojala, na kraju ga i zamrzila valjda ili što već i on je to osjetio i jbg. Da smo Lo i ja ostale na razini kakvoj smo bile prije 6 mjeseci isto bi nam tako bilo, tu je bio pogrešan odnos prema kuniću u pitanju, ništa drugo. Milla nije valjda navikla na ljude ili se ne želi naviknuti. Jednostavno joj je bolje samoj. Pusti ju, ali ne odustaj sasvim od nje. Mijenjaju se i ljudi kroz godine, pa tako i oni. Shvatit će kroz dugi period da jedino tebe ima i da se na kraju krajeva u tebe može pouzdati i vjerojatno će se to ipak drastično promijeniti, ali ne preko noći.

I da, draga, zec koji zecoplesari po stanu nije nesretan čisto kao dodatna utjeha. samo joj je ljepše vani, što je normalno.

[fleshettes]

Ma ok, ja sam malo šizofrenična, priznajem Dečko mi cijelo vrijeme tuvi da to što Milla nije kao Stevo ne znači da je nesretna.. Ali kad ju vidim tako sretnu vani, počnem razmišljat o glupostima.

Kaj se tiče življenja vani.. Naravno da ne bi to preko noći napravili. Dobili bi pravi nepropusni box, dodatnu zaštitu cijelog vrta, sve potrebno... Ali mislim da ćemo u svakom slučaju još pričekati s tom idejom obzirom da sam osvjestila da sam mrrrvicu pretjerala s tom njenom nesrećom.

Da se ona i pomazit i nosit i okretat na leđa, ne napada me više, ne reži, ne grebe i ne grize, redovito se raspleše po stanu, ne skriva se iza kauča više, voli psa (spavaju skupa u kavezu ili psećem krevetiću, ližu se međusobno, traže se kad jedna ode itd.).. Jednostavno nije baš druželjubiva, boji se svih osim mene i psa i najviše voli biti sama.

A ja sam paranoična. Pardon

[ars]

Ma i Lola je takva, nije ni ona tip da će doći i maziti se kao neki ovdje, da baš žica maženje. Ali nakon 6 mjeseci mogu bar reći da ako ju podragam da će ostati maziti se (uglavnom), dobijem i neku pusu i tako... Drago mi je da nije tako tragično

I da, bivala sam i ja takva. I to baš jako, dečko je znao isto ludjeti sa mnom, on kao s neke distance bolje vidi stvari. Znala sam ga zvati iz tramvaja na putu prema faksu da me Lola mrzi, da se ne da dići, da ovo da ono.. baš frustrira to nekad. Ali prođe.

[fleshettes]

Ma i ova prasica se da maziti, ali nikad ne dođe sama i ne želi ležat/sjedit sa mnom kao Stevo
Thanks