koliko god je nama koji ostajemo tesko,
i uvijek je teško i prerano, koliko god bili pripremljeni i svjesni
danas smo ga išli pokopati, pa je sad sve gotovo
u miru je i na nekom ljepšem mjestu...
želim ga pamtiti po lijepome, a toga je bar bilo....




isti je ko moja klempač, pa ga se svaki put sjetim kad se fotkamo i pokušavamo ispasti sjajni ko grgač 


eto tko bi znao, sad učim sama, prije zadnjeg kolokvija on je bio u krilu i sjedio na skripti