zauvijek napustila... Izgubile smo bitku sa začepom. Dale smo sve od sebe,
ali nismo uspjele... Nevjerovatno je da više nije s nama.

Udomljena je preko ovog foruma, a pronađena je na cesti. Preživjela je
u tim uvjetima samim čudom, a naš život je promijenila 04.10.2008. godine
kada je ta slatka njuškica stigla u naš dom i preokrenula ga naglavačke.
Niti dva kilograma savršenstva od njuškice do repića...
Mili pogled, paklena narav, šefovski pogled... Zekica sa stavom...
Imala je otprilike 6 mjeseci kada je upoznala prvu ljubav, Pipa.
Međutim, ta ljubav nije potrajala i ostale smo same.
U prosincu 2008. nam je stigao Zvonko i dogodila se velika ljubav!
Bili su savršen par i sve su radili zajednički. Ljubili se, haračili po stanu...
Medena je bila kolovođa, a on ju je pratio u stopu.
Prošli smo zajedno lažnu trudnoću, njegovu kastraciju, njezinu sterilizaciju,
njen apces, dvije korekcije kutnjaka, vađenje 3 zuba...
Vrijeme je provodila uz Zvonka, obožavala je biti na balkonu, povremeno bi
naganjala mace dajući im do znanja da je glavna.
Najdraža aktivnost u božićno vrijeme joj je bila provaliti u jaslice i terorizirati
malog Isusa, svetu obitelj i ovčice...
Svakodnevno je šlajafala po laminatima u pokušajima da provali u prostorije
u koje joj nije bilo dopušteno i onda se ljutila i njurgala kada joj to ne bi uspjelo.
Njene zubiće su mnogi osjetili, i zato je imala reputaciju pitbula.
Sve je to bio dio njenog šarma... Ispod te vanjštine, krilo se veliko srce i nježna duša
koja je uživala u maženju...

Bila je stalno u pokretu, nemirna i znatiželjna. To je i Zvonka poticalo na tjelesnu aktivnost
tako da je Medena zaslužna za to da se Zvonku ne vidi njegovih cca 9 godinica.
Nitko mu ne bi dao te godine, a to je zbog svakodnevnog treninga.
Nekoliko puta dnevno bi se bacala na bok uz Zvonka i to mi je bilo najdraže gledati.
I njen zecoples... Znala sam da je u tim trenucima savršeno sretna.

Teško nam je bez nje... Neutješni smo...

Srce me boli, a suze samo teku... Očekujem da će se u svakom trenutku
pojaviti, ali nje nema... U ušima mi odzvanja zvuk njenih nožica kako trče
po laminatu... Grozno...
Izabrala sam nekoliko meni najdražih slikica iz njezinog života...

Draga moja Medena,
zlatice moja, ljubavi naša, srećice, dušice, srce moje, mišice malena,
hvala ti na godinama nestašluka i sreće!
Hvala ti na svim danima koje smo provele zajedno...
Druženje s tobom oplemenilo je moj život.
Oprosti mi što nismo i dalje skupa... Dala sam sve od sebe...
Nažalost, vrijeme ne mogu vratiti i tebe ne mogu vratiti...

Tako nam nedostaješ... Tako bi te rado još jednom zagrlila i poljubila,
ali tebe više nema.

Ostaje mi zadatak Zvonka činiti sretnim i za to ne brini. Njega grlim i ljubim.
Oprostili smo se od tebe... S balkona imamo pogled na tvoje počivalište
i još malo pa ću ti posaditi roze petunije... Iako nemam dokaza, znam da si
iskoristila gužvu pošlog proljeća, nekako se dokopala balkonskog prozora i
smazala ih kad ti se pružila prilika. To je bio tvoj stil, lopužice moja...
Vjerujem da si bila sretna s nama. Bila si nevjerovatno stvorenje...
Medeno ime, a papreni karakter...

Moja velika sreća i naša ljubav... Savršena prijateljica... Zekica za deset...
Moja ljepotica, moja Medi Zlato...

Šaljem ti bezbroj pusica...

Do našeg ponovnog susreta... Volim te, mišice malena...



