Topic podrske vlasnicima agresivnih kunica

[ars]

ja sam pisala o identičnoj situaciji na temi "drhtanje", apsolutno istu stvar sam prolazila, i donekle još prolazim, sa Lolom, koja je em istraumatizirana od prije, em je njen partner jako teško doživio prelazak u novi dom (moj) pa je postao agresivan prema njoj, pa je i bez njega ostala. isto što ti opisuješ, panično bježanje, drhtanje kad bi se makla od opasnosti, koma... ali s vremenom i uz puno upornosti je postalo bolje. ja sam njoj npr. prvo, bez ikakvog kontakta s njom, samo zagradila ulaz ispod kreveta, i pustila ju da me promatra neko vrijeme, da nauči da nisam neprijatelj, i da je moje kretanje oko nje sasvim normalno. znači ok je da ima neko sklonište, npr. svoju gajbu, ali ne tako da se može sakriti unutra i ne izlaziti cijeli dan, jer tako neće nikad naučiti da vi niste opasni za nju nego će uvijek puhati na hladno i radije pobjeći glavom bez obzira. nakon toga je počela puštati da ju dotaknem dok je na podu, isprva je par sekundi bilo puno, pa sve više i više, da bi danas ju na podu mogla maziti koliko hoću, a polako radimo i na dizanju. moje mišljenje je da definitivno ne radiš krivo pokušavajući ju maziti, nema smisla uvijek im popuštati, nego treba razbiti taj strah i naučiti ih da tvoja ruka znači mir i utjehu, tvoja glava poljupce, podizanje maženje i sl., a ne udarce ili traume. s vremenom će naučiti, jednostavno je nevjerojatno da će cijeli život bježati od nečeg tako lijepog i ugodnog kao maženje i puse s tvoje strane, samo što to nekad ide jako jako sporo. ipak, trčanje za njima nije pametno, čekaj situaciju kad je ona opuštena i mirna da ju pomaziš, ako pobjegne niš, nemoj za njom. u gajbi joj stavi zdjelicu tako da ju možeš maziti dok papa, počni joj ujutro davati doručak sat vremena kasnije tako da počne dolaziti k tebi lagano žicati hranu i slično, sve takve suptilne metode su ok.

[fleshettes]

Sve što si rekla uglavnom tako i radim. Samo, kako sve ide tako sporo, pitala sam se radim li sve kako spada.
Milla je više uplašeni nego agresivni zec (iako jedno rijetko ide bez drugog). U svakom slučaju, nije meni problem to što ona ogrebe i (rijeđe) ugrize kad se osjeti ugroženom - nego to što se općenito osjeća ugroženom i živi u strahu.

Ali evo, da ju pohvalim. Kad sam došla s posla, klasično je pobjegla pod kauč i ogrebala me kad sam se približila - a evo sad, nakon 2 sata "gnjavaže" leži kraj mene na vrhu svog kavezića dok mi pas leži u krilu. Mazim ju bez problema, straha ni na vidiku..
I tako je svaki put nakon što ju izgnjavim i "nagovorim" da se ne boji. Ona je frajerica koja se uz malo više pažnje i upornosti pretvara u dragu i umiljatu curicu. Predviđam da ćemo se za koji mjesec javljati samo s vijestima o maženju i pusama.

Budala se evo već 3 puta prevalila na bok tu kraj mene

[Megy]

em je njen partner jako teško doživio prelazak u novi dom (moj) pa je postao agresivan prema njoj, pa je i bez njega ostala.

Pa kaj je bilo s Duškom?


Iako Toby nikad nije bio takav znam što znači agresivan i traumatiziran zekan. Najbolja frendica ima zekicu Janu staru 7 (ili 8) godina. Pošto ju je dobila ko klinka koja je silno željela psa to je od nje pokušala i napraviti (sad se kaje i potpuno je promijenila pristup) i rezultat je taj da se Janu nesmije dizat, dragat igdje drugdje osim među ušima, nikakvi nagli pokreti ili hodanje na udaljenosti pola metra ispred nje ne dolaze u obzir, čitanje njezinih igračaka strogo zabranjeno. Da stvar bude gora došao je i pas koji ju jako voli ali kojeg ona terorizira ako joj se približi. Prije dvije godine sam ju upoznala i uvjerila ukućane koji ju usprkos teškom karakteru neizmjerno vole da bi se s njom dalo vrlo lijepo raditi i pripitomiti ju. Počeli smo "upoznavanje" kao bebama, dakle nepomično ležanje ili sjedenje na podu. Nakon tjedan dana je već sama prilazila i detaljno označavala ne samo ukućane već i mene, potpunog
stranca. Polako smo ju počeli dragati dok bi nas njuškala i upalilo je počela se sve više opuštati. Frendica je primjenila znanje o kliker treningu i na zeku pa joj je svaki put kada bi se ispružila prilikom maženja kliknula i dala poslasticu. Ista stvar je bila i s podizanjem i ne reagiranjem na diranje njezinih stvari kao i s miroljubivosti prema psu. Malo pomalo došli su do toga da se Jana ne smije maziti jedino po obrazićima, dizanje, okretanje na leđa i kratki pregled zubeka i šapa su ok ako ne traju dulje od 2 min a ponekad čak i sama dođe na maženje. Na njoj se promjena baš vidi to je sada jedan puno mirniji i sretniji zec koji uživa pod stare dane.

[ars]

em je njen partner jako teško doživio prelazak u novi dom (moj) pa je postao agresivan prema njoj, pa je i bez njega ostala.

Pa kaj je bilo s Duškom?

ma s njim niš, osim što je izgubio u parnici ženu i kuću zbog obiteljskog nasilja dobro je on, odvojeni su već mj. dana, on u predsoblju i kuhinji, ona kod mene, frajer ide nazad moxi jer ga Lola više ne želi nazad. sve se potrefilo nakon što je ona imala šepavu nogicu, a nakon toga i osteomijelitis, on je tih dana bacao njihove stvari po kući, divljao, njoj nije dao jesti, grizao sve oko sebe... čudak. sad se smirio, al ona ga neće nazad, a ne može vječno biti u predsoblju. probali smo i novo upoznavanje kako nam je Lady predložila, ali ni od toga ništa.

[altan]

Bojazljiv kunic je nesto sasvim suprotno od agresivnog kunica tako da i pristup treba biti razlicit..mislim da je Ars lijepo opisala svoje iskustvo i pristup bojazljivom kunicu..

[fleshettes]

Pa nije baš suprotno, obzirom da se agresija razvija iz straha.

[fleshettes]

I da ju i danas pohvalim. Cijelo vrijeme se izležava tu oko nas, čeprka po kavezu, jede mi iz ruke, da se maziti uz metodu koju smo razvijale svo ovo vrijeme.. Ja kleknem na pod metar ispred nje, spustim ruku na pod, ona dotrči, ponjuška i vrati se nazad, sjedne i onda ju pomazim prinoseći ruku odozgora, (pa ju mazim dok mi ruka ne otpadne). Jedino tako nema režanja.
Čak je bila mirna dok sam joj pregledavala zube, što je inače drama. Ni od pesa ne bježi.

Ovo je dakle prvi dan da nisam morala provest neko vrijeme na podu kako bi ostatak dana bila opuštena. Me happy.

[Nuni]

huh da se i ja uključim...
fleshettes, moja Masha je slična ko i tvoja Mila samo što ja nisam nikad nisam doživila da ona opušteno leži pored mene ili mi prilazi svojevoljno (osim kad je bila mala). Imam ju od njenih 2 mjeseca života, nije prolazila nikakve traume itd... prije sterilizacije imala je velikih problema sa hormonima, lažnim trudnoćama i problema sa živcima kak bih ja to rekla, jer nije mogla proći pored niti jedne stvari a da ju ne zagrize onako neurotično i to onako namjerno kada ja gledam (ili ne gledam)... nije reagirala na viku, pljeskanje, na "ne", na odvraćanje pažnje sa predmetima koje je smjela grist... nakon sterilizacije stvari se nisu puno promjenile osim što nema lažne trudnoće... što se tiče ponašanja postala je još "gora" tj postala je plašljiva (što nije bila prije).
Gajba im je doslovno otvorena cijeli dan, a ona jednostavno leži cijeli dan na kućici (unutar gajbe), spusti se kada im dajem hranu, čim se približim gajbi ona bježi u kućicu... i to već traje tako skoro pa godinu dana... ne znam što ima protiv mene, ali ne da se mazit - kada ju uzmem i mazim u nadi da će shvatit da smo si dobre i da je maženje ugodna stvar ona samo živčano škrguće i jedva čeka da ju pustim, a ako izgubi strpljenje ugrize me (doduše ne jako, al opet)... i onda se osijećam baš upravo onako kako je fleshettes rekla: "To je osjećaj u kojem bi istovremeno uzela tog istog zeca i zavitlala ga u zid i pobjegla u drugu prostoriju i očajno plakala od muke." - naravno, ne napravim ono prvo, pustim ju jednostavno da ode i očajavam jer me sve to iznova obeshrabljuje... a stvarno imam stpljenja s njom, ali očito uzalud...
nisam jedna od onih koja odlučuje ne mazit/dizat/okretat/češljat kunića jer on to ne da ili ne voli, neke stvari se moraju i to je tako, nisam ih razmazila i znaju ko je gazda.
očajavam pogotovo jer imam drugog zeca, Pupija, koji je najdivniji zec na svijetu po čemu vidim da nisam baš odgovorna za Mashino ponašanje jer imaju isti tretman.
Tješi me što imaju jedan drugoga i to je jedina lijepa stvar u cijeloj priči...

[ars]

I da ju i danas pohvalim. Cijelo vrijeme se izležava tu oko nas, čeprka po kavezu, jede mi iz ruke, da se maziti uz metodu koju smo razvijale svo ovo vrijeme.. Ja kleknem na pod metar ispred nje, spustim ruku na pod, ona dotrči, ponjuška i vrati se nazad, sjedne i onda ju pomazim prinoseći ruku odozgora, (pa ju mazim dok mi ruka ne otpadne). Jedino tako nema režanja.
Čak je bila mirna dok sam joj pregledavala zube, što je inače drama. Ni od pesa ne bježi.

Ovo je dakle prvi dan da nisam morala provest neko vrijeme na podu kako bi ostatak dana bila opuštena. Me happy.

eto, dok bi kod ljudi prvi korak bio upoznavanje i razmjena nekih osobnijih informacija, kod zecova je to jedno maženje bez agresije, makar par sekundi. čini se malo, ali je to veeelika stvar. kad probijete led, dalje ide lakše. bitno je da skuži da ti nisi neprijatelj koji čeka da joj naudi.

[fleshettes]

Pa da, zato i jesam tako sretna danas. Vidim da smo probile led i da se trud napokon isplati. Dečko je i dalje skeptičan kad mu kažem da sam 100% sigurna da se taj njen strah može iskorijeniti i da će Milla uskoro biti "normalan" zec.. Ali ja sam baš nekako zadovoljna. Zadnjih par dana vidim napredak i to me ohrabrilo da se trudim još više.

Evo, ona se doslovno cijeli dan izležava okolo i baca na bok, ne bježi od mene, da se mazit, ne reži, ne grebe. Am I in heaven?

[frances]

WUHU!!
nisam stigla ranije natipkati ,ali da se pohvalim!
jutros je skocila u krevet zicala mazenje <3
ljubav mala.
naravno, zicala je to tako da sad imam rupu na rukavu od pidjame i ogrebodinu na ruci, ali nema veze
idemo naprijed..

[Sindenis]

Cestitam svima na napredcima sa svojim zekama, no ja sa Hugijem ne vidim znacajna poboljsanja od kastracije (27.1.). Ima jos par tjedana da se smiri ili se vraca prvom vlasniku. Ja nemam ideja sta da vise pokusam (nemojte predlagat da legnem na pod i cekam dok me ne izgrize) da bi on bio manje agresivan.
Najvise mi je zao sto se Muki vise nece imat s kim druzit.

[frances]

steta..
da li je on i prije bio tako agresivan ili?

vidis, ako ja budem imala neke druge zeceve osim ovo dvoje jako cu se dvoumiti oko kastracije/sterilizacije..
koliko god su hormoni zaj***ni toliko je i ta agresivnost koja je usljedila nakon sterilizacije..
znam da to nije cest slucaj (po pricama sa foruma), ali kad se dogodi nije lijepo..
mazna i draga zecica se je pretvorila u cudoviste i za vracanje na staro nam nje dovoljno ni pola godine..
nije da ju manje volim zbog toga, ali sam sva izgrebana i izgrizena

nocas se je popela na krevet i rezala je i grizla nas
sprasila sam je s kreveta i nije se vise vracala gore..

[altan]

Cestitam svima na napredcima sa svojim zekama, no ja sa Hugijem ne vidim znacajna poboljsanja od kastracije (27.1.). Ima jos par tjedana da se smiri ili se vraca prvom vlasniku. Ja nemam ideja sta da vise pokusam (nemojte predlagat da legnem na pod i cekam dok me ne izgrize) da bi on bio manje agresivan.
Najvise mi je zao sto se Muki vise nece imat s kim druzit.

Sad stvarno razmisljam o tome da prihvatim tvoj prijedlog i dodem..voljela bih ti nekako pomoc da ga ne moras dati..

[Sindenis]

Gle, svaka pomoc mi je dobrodosla jer ja s njim ne mogu (nije ni Muki zlato, i ona hoce pravit pizdarije po stanu), tj. ne znam vise sta da radim da se situacija popravi.

Navodno da prije nije bio agresivan, ali je frktao dok mu se daje hrane ili sijena i prije nego je dosao k meni.