Postao/la piknjica » ned tra 01, 2012 17:01 pm
Čitam vas stalno preko mobitela i zahvaljujem na svim savjetima i riječima podrške. Nemate pojma koliko mi znači što znam da nam netko šalje pozitivne vibrice i da nisam sama...
Situacija je sljedeća:
Nakon neprospavane noći, grijanja, doslovce guranja sijena pod nos, ujutro ništa bolje, trbuh i dalje napet. Otišle smo kod veta. Opet smo dobile dvije pikice (jaaaako smo hrabri kod veta, lijepo moje), sutra opet. Rekao je da nastavimo sve što smo dosad radili. Moram pohvaliti veta i sestre koje su kod njega. Zaboravila sam ga pitati za ime (ovo mi se nije nikad dogodilo, što sve strah i panika ne rade), sutra ću ga pitati da napišem preporuke. Kad smo došle doma, malo je živnula. Pojela je sljedeće (sama): jabuku, mrkvu, sijenoooo (voli sve vrste sijena, trenutno imamo domaće od bake), malo kašice (stavila sam joj na tanjurić i polizala je jer bježi od pikice kao vrag od tamjana), malticu, popila je sok od ananasa i vodu. + standardna terapija koju ste ovdje napisali (zeko Simba, hvala, dala sam joj Rodikolan). Jel to dobar znak da me sama traži da joj dam hranu i da sama jede? Da naručim Critical Care bez obzira što je počela jesti?
Kuglice su bile, na početku neke kockaste, sljepljene poslije sad mekane, zadnje okrugle, bez sluzi, tamne. Nema ih baš puno, ali kad skače, svako malo nešt ispadne iz guze. Nadam se da je to dobar znak! Molim se za to... Malo smo popodne zajedno odspavale (nekih sat vremena) da skupimo snagu za dalje. Sad je skakala, bacala se i tražila da ju mazim. Otišla je u kavez i malo legla. Kretala se danas cijeli dan (osim onih sat vremena spavanja). Trbuh je, čini mi se, manje napet, i dalje dajemo Sab simplex svakih nekoliko sati. Čak se i čistila danas, što ovih zadnjih dva dana nije.
Veselim se svakom pomaku, ali se brinem da nije samo trenutno. I da, uporni smo, ne predajemo se, borimo se!! Evo je, hrabrica moja, opet je ustala i papa sijeno...
Još jednom hvala svima koji ste uz nas! cuki23, Fiffy, mirta, zeko Simba, Renato, Cule, šaljemo vam puuuuuse...
I dalje se borimo! I uporni smo, bez brige!

...Čuda se događaju samo onima koji u njih vjeruju...

12.11.2009.-2.11.2016.