Jednom kad ti uđu u život, udare veliki pečat u tvoje srce i ostaju zapamćeni za čitav tvoj život.
Tako je bilo i sa mojom Bijelkom.
Prvo sam je upoznala kada ju je moj dragi prijatelj spasivši je od lonca donio nenadano pred vrata i zamolio me da je uzmem. nisam je mogla odbiti,osvojila me svojim toplim smeđim očima i prekrasnom facom.
Imala sam tada i svoju dragu Flekicu,koja Bijelku nije podnosila, ali su živjele nekako skupa.
Nekako sam uspila izdvajati vremena dovoljno za obadvije, obe su imale sve što trebaju i u skladu sa mojim mogućnostima su sretno živjele.
Nakon toga me napustila moja Flekica. Bilo mi je užasno,ali Bijelka je bila tu uz mene.Toliko sam je zavolila da sam je smatrala čovjekom,da je nisam mogla nazvati životinjom.Jednostavno je zvučalo pre grubo za nju.
Živila je tu još par mjeseci da bi je ja morala udomiti.
Na ovom super forumu,punom predobrih ljudi sam našla djevojku koja ju je rado prihvatila i zavolila je jednako kao ja.
Bijelka je jednostavno odjednom postala bucka, jedna prekrasna bijela pahulja koja je uveseljavala sve oko sebe.
Bila je jedna ljutka,ali mazilica. Bucka,ali misica.
Koliko god ljudi oko nje bilo,svakoga je volila
mene
pa i novu vlasnicu
imala je kakav,takav ali sretan život.
Zbogom ljepoto.
da,tresu mi se ruke,plačem cijeli dan, Marija mi je javila danas da je uginula i nije imala hrabrosti ovdje napisati, ali zato sam ja jednostavno imala potrebu negdje pokazati koliko je još uvijek volim i ako sam stara vlasnica,ne znači da sam je zaboravila.
Otišla je zbog neobjašnjivog razloga, našla ju je ispred balkonskih vrata kako "leži" .
Te male ljubilice odu uvijek neobjašnjivo,toliko su tajnovite,bol ne pokazuju nego jednostavno ODU.
Stvarno ne znate koji vam je zadnji trenutak s njima.
.gif "zz8")
.gif "zz4")
