Postao/la fidelio » pon svi 17, 2010 13:48 pm
Hvala vam svima.
Čovjeku je teško kada se veže za to malo dlakavo biće. Ja od šoka nisam 5 dana doma spavala. Sinoć je bila prva noć, ali nisam spavala u svojoj sobi...stalno čekam kad će iskočiti ispod kreveta i žicati za klopu i maženje.
Punih 5 godina smo nas dvoje bili stalno doma, spavali smo zajedno... igrali se... Soba mi je prazna.
Doma me tješe da je ima super život, nije bio ograničen na gajbu, cijela soba je bila podređena njemu i njegovoj igri...čak sam tražila pola godine poseban tepih na kojem se ne bi vidjela piljevina koju je raznosio... Iz navike već godinama nigdje ne ostavljam papire do kojih bi on mogao doći, kablovi su dignuti u zrak da njega ne privlače.... A njega nema...
Inače sam sama doma ( full time student) i on mi je jedini pravio društvo...
SADA SAM SAMA...
S jedne strane mislim da je prerano zamijeniti ga bilo kakvom životinjom, s druge... mislim da bi i on želio da jednoga dana drugi kunići uživaju u carskom životu kakav je on imao.
Ovih dana mi je u glavi samo jedna misao - ''vražje'' životinje i njihov kratki životni vijek, jer da žive i dvedeset godina, bilo bi nam premalo.
I ona sumnja da li sam napravila sve što sam mogla.... nije lako kad izgubiš najboljeg prijatelja.