Danas je tužan dan za mene i moje doma. Morali smo uspavati Falka. Bio je jako bolestan, ništa nije jeo već tjedan dana, nije se mogao kretati. Veterinar je dolazio mjesec dana i davao mu terapije, ali pomoći nije bilo.
Želim reći mojem najstarijem prijatelju da je bio najbolji prijatelj na svijetu.
Nikad neću zaboraviti kad smo ga vidjeli u Kućnim ljubimcima. Odmah smo znali da će biti naš. Vožnju u autu do doma, kad je samo promatrao svjetla Zagreba. Smijeh, kad je došao doma jer je bio preveliki za košaru koju smo mu kupili. Dok sam ga vodila na povodniku, tj. dok je on mene vodio i vukao. Neću zaboraviti brda slinave i blatnjave robe nekon šetnje. Strah od grmljavine zbog kojeg sam se zavlačila k njemu u kućicu da mu bude lakše. Redovita cijepljenja gdje se ponosno pokazivao drugim pesekima i ljudima, a svi su bili oduševljeni njime. I sad kad je ostario i dalje je bio moja maza. Danas, dok mu je veterinar dao anesteziju bila sam uz njega. Prije nego je zaspao gledao me svojim izmučenim okicama. Nisam mogla biti s njim do kraja. Njegove oči su se zatvorile dok sam odlazila od njega.
Nikada te nećemo zaboraviti, dragi naš Falko.
