Moze izazvati malu iritaciju koze, ali je potrebno dobro ocistiti stan da zeko nakon ozdravljenja ne dobije ponovo
Evo ovo sam nasla:
http://www.zecovi.net/forum/viewtopic.p ... sc&start=0
/P iz texta na forumu:
Primenjuje se lecenje suge inijekcijama sa preparatom IVOMEC u dozi od 0,1mg na kg telesne tezine. Kod ove suge lecenje treba ponoviti 2-3 puta u razmaku od 6-10 dana, zbog generacija sugaraca koji se naknadno izlegu.
Jel bi to mogla kod Kozjana, u Bubi ili? Ili ce me opet opskrbit kapima koje ne pomazu ocito?
Ovo sa sumporom sam citala sad, ali nekako mi je dosadasnje iskusvo sa sugarcem pokazalo da su injekcije bile najbolje/najlakse/najuspjesnije rjesenje pa cemo danas popodne zivkat veterinare opet!
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb
P: Moj kuniæ je 10. dan na antibiotiku enroxil, danas je zadnji dan uzimanja. Imao je upalu uha a izgleda da ima i šugarac (zvala sam veterinara), èeška se po ušima, ne èesto ali ga vidim. Pronašla sam mu nešto kao prhut u dlaci i dlaka mu je izgubila sjaj. Vjerovatno je sada šugarac u pitanju jer mu je pao imunitet od antibiotika pa je pokupio od piljevine ili sijena. Juèer sam mu vidjela mali komadiæ piljevine na sredini uha i htjela sam mu izvaditi da mu ne padne u uho, ali palo je, poèeo se èeškati i vjerujem da mu to sada smeta. Da li može sada opet doæi do ponovne upale uha? Da li se taj komadiæ piljevine nekako razgraðuje sam od sebe? Hvala, Mirela
O: Kako nakon antibiotika nije došlo do izljeèenja, svakako ponovo odvedite kuniæa na veterinarski pregled. Veterinar æe po pregledu postaviti toènu dijagnozu i zapoèeti s terapijom. Ujedno æe oèistiti vanjski zvukovod i ukloniti svu neèistoæu.
Svako strano tijelo u uški (organskog ili anorganskog porijekla) može uzrokovati razlièite probleme. Ponekad ih životinja uspije ukloniti tresenjem glave, ali isto tako èesto se dogaða da upravo èešanjem ili struganjem glavom o tvrde površine potisnu strano tijelo dublje u kanal.
Piljevina bi se u vanjskom zvukovodu s vremenom poèela raspadati i trunuti, a njeni ostaci bili bi podloga za razvoj razlièitih mikroorganizama. Daljnji tijek ovog procesa ovisio bi o uvjetima u samom kanalu, odnosno reakciji organizma na ovaj inzult.
Šuga u kuniæa uzrokovana je najèešæe pripadnicima roda Psoroptes, koji zahvaæaju vanjski ušni kanal i ušku. Može se proširiti i na glavu, gdje je moguæe naæi i uzroènike roda Sarkoptes.
Osim kod šuge sarkoptes koja uzrokuje kožno zadebljanje s naborima, ozljede od šugaraca razvijaju se najprije kao crvenilo na koži, zatim se stvaraju vezikule, pustule pa kraste. U oboljelih jedinki se javlja jak svrbež pa se životinje intenzivno èešu. Izrazitije ozljede se razvijaju zbog upornog èešanja, koje dovodi do dodatnog ošteæenja tkiva.
Terapija se provodi lokalnom aplikacijom antiparazitika s akaricidnim djelovanjem.
Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb
P: Imam neku vrstu miša (rekli su mi da se zove gilbear ili gebler nisam sigurna) pre otprilike mesec dana poèeo je da se èeše po ušima, a zatim i po leðima. Sada na ušima ima kraste belièaste boje koje on pokušava da skine. Pre nedelju dana imao je dijareju, što se tog problema tièe rešen je, ali sam ga navela kao moguæi razlog ili posledicu svraba. Èitala sam na vašem sajtu o problemima i mislim da je možda u pitanju šugarac. Da li biste mogli da mi navedete simptome šuge kod glodavca i kod ljudi i kako se leèe. A ako nije šugarac šta bi drugo moglo da bude?
Unapred zahvalna,
Milena
O: Najèešæi kožni parazit koji se može javiti kod glodavaca (uglavnom kod miševa ili štakora-ljubimaca) su grinje koje se javljaju po krznu (Radfordia ensifera) ili klasièni šugarci (Notoedres muris). Ovi paraziti ne mogu živjeti na èovjeku kao domaæinu, ali nije iskljuèeno da ne mogu izazvati kožne iritacije.
Buduæi se paraziti uglavnom zadržavaju na bezdlaènim podruèjima,simptomi se najprije javljaju na ušima, njuški i repu, a zatim i po glavi i ''ramenima''. Na ušima i repu se jave bjelièasto-žute naslage koje ponekad nalikuju bradavièastim izraslinama. Manifestiraju se jakim svrbežom i pojavom krastica. Ukoliko se promjene na vrijeme ne prepoznaju i ne lijeèe, šire se po ostalim dijelovima tijela. Jaki svrbež djeluje iritantno, kako za životinju, tako i za vlasnika, a konstantnim èešanjem stvara se moguænost stvaranja rana koje mogu postati sekundarno inficirane.
Dijagnoza se postavlja parazitološkom pretragom strugotina kože, a lijeèi se preparatima na bazi ivermektina ili selamektina.
Grinje koje nalazimo kod glodavaca (prvenstveno kod tropskih štakora i kuænih miševa) su ektoparaziti i èesto mogu izazvati probleme kod ljudi. Životni ciklus ovih grinja je 10-12 dana. Obièno izazivaju teže slucajeve kožnih iritacija i dermatitisa. Zahvaæena podruèja (na kojima su se grinje hranile) obièno su oteèena i zacrvenjena (karakteristiène crvene toèkice). Od simptoma je najkarakteristièniji svrbež, zbog kojega su èeste sekundarne bakterijske infekcije. Za dijagnozu je potrebno uzeti strugotine kože, koje æe se pregledati mikroskopskom pretragom. Lijecenje se provodi odgovarajuæim antiparazitikom i obièno je dugotrajno.
Osim ektoparazita, sliène promjene mogu izazvati i gljivice. Takvu vrstu bolesti nazivamo dermatofitoze.
Kod miševa se najèešæe javljaju gljivice iz rodova Microsporum i Trichophyton, a promjene se najèešæe manifestiraju pojavom karakteristiènih jajolikih podruèja prekrivenih sivkastim ljuskicama, koje mogu biti obrubljene krasticama. Gljivice se prenose direktnim kontaktom (putem spora sa zaražene životinje na zdravu) ili indirektno (preko kontaminiranih predmeta, ležajeva i sl.). Ponekad je moguæ prijenos i putem kliconoša koji nemaju izražene klinièke simptome, ali su nosioci uzroènika. Gljiviène infekcije se, uz opisane promjene, èesto manifestiraju i svrbežom, a ovisno o vrsti gljivica koje su izazvale problem, može doæi i do gubitka dlake na zahvaæenom podruèju. Bolest se dijagnosticira uzimanjem uzoraka za mikološku pretragu, a lijeèi se odgovarajuæim antimikoticima.
Važno je napomenuti da su gljivice iz rodova Microsporum i Trichophyton potencijalno opasne i za ljude, stoga to imajte na umu kod manipulacije sa Vašim ljubimcem (bitna je redovna higijena ruku).
Kako biste bili sigurni o kojem se toèno uzroèniku radi kod Vašeg miša, savjetujem Vam da ga odvedete na pregled kod veterinara.