

Problem je u tome sto mu jedan testis nije spusten i operacija bi bila polu kastracija, polu strilizacija. Rekli su mi da je rizik velik i tu sam se mnogo pokolebala i onda resila da ne redimo to.
Posle sam citala kako ih ti hormoni muce, pa sam gledala kako je tuzno kada se izgubi i nije pri sebi i oce posto-poto da izadje iz kucie samo da bi me zapisao, a ja znam da to hoce pa ga ona smirujem i mazim, dam mu njegovog plisanog slona.. ali ne vredi.. bas mi se cini da mu je veoma naporno. Mnogo manje vremena provodimo zajedno, pogotovo sto ja sada radim, a kada dodjem kuci ako je upao opet u taj frenzi ne mogu da ga pustim jer mi je vec pola sobe usmrdeo zapisavanjem i imam male modrice po rukama od njegovog grickanja iz ljubavi.
Nemojte misliti da ne izlazi, moja mama ga cuva po ceo dan, pusten je kod nje u dnevnoj sobi, igra se tamo i jede i gleda tv sa njom i trci u krug i sve... ali kada ja dodjem to je kraj, naskakivanje, grebanje, grickanje i zapisavanje.. sve po meni. Izvodim ga napolje svaki dan kada se vratim i sve je super dok on pretazi dvoriste i namaze sve bradom, ali ja moram da sedim sa nogama na stolici jer ako ih spustim..


Ne znam.. ne znam...
