ParenjePrirodno parenje se događa samo kad je ženka spremna, tj. kada je u estrusu. Ženke kunića su tzv. inducirani ovulatori, što znači da otprilike 10-tak sati nakon "opasivanja" slijedi ovulacija, pa zatim i možebitna oplodnja. Ukoliko je do oplodnje došlo, porod se može očekivati kroz 28-34 dana. Ovisno o broju plodova i njihovoj veličini, period nošenja traje kraće ili dulje. Bitno je točno utvrditi dan parenja (zapišite ga!) i prema tome na vrijeme staviti kotilicu u kavez, jer će u protivnom ženka okotiti mlade na neprikladno mjesto, što će pogodovati razvoju prehlade.
Kod manjih pasmina, ženke su dovoljno zrele za parenje sa navršenih 5 mjeseci, a mužjaci sa 6. Srednje velike pasmine sa 6 odn. 7, a velike sa 8 odn. 9 mjeseci starosti. Parenje će biti uspješnije ako ženku dovedete mužjaku, jer će u suprotnom mužjak biti zainteresiraniji za njuškanje, istraživanje i obilježavanje novog terena, nego da se "baci na posao" . Dobro je omogućiti im još jedno parenje kroz 1-10 sati nakon prvog parenja, kako biste bili sigurniji u uspješan rezultat.
Mnogi pitaju da li se mogu pariti bliski rodjaci. Kunići se na takve stvari ne obaziru, no ukoliko vam genetika nije jača strana i želite izbjeći teške poremećaje, najbolje nemojte uopće pariti bliske rođake.
Da li je ženka gravidna ili nije može se utvrditi palpacijom donjeg dijela abdomena. 10-14 dana po parenju (ne prije ili kasnije!) prstima sa svake strane stijenke laganim pritiskom opipavajte rogove maternice u kojima su plodovi veličine graha. Tek kada utvrdite da je ženka gravidna možete početi sa intenzivnijom prehranom.
Prije okotnjePrehrana mora biti izbalansirana, a nije zgorega zadnjih tjedan dana u vodu dodavati topive vitaminske kapi. U kunica kojima kojima je to prvi porod može doći do kanibalizma, ali to je u 90% slučajeva greška u prehrani zbog manjka bjelančevina i vitamina B-kompleksa ili pomanjkanja vode na dan kočenja. Ženka u vrijeme trudnoće i dojenja može popiti puno više vode nego inače, pa treba voditi računa da u posudici odnosno pojilici uvijek bude dovoljno vode. Ženka također mora imati dobru kotilicu i osiguran mir i tišinu. Jesti će sve više kako trudnoća napreduje, pa će prije samog poroda jesti i dvostruko više nego obično odn. trostruko više za vrijeme dojenja. Neka uvijek ima dovoljno kvalitetnog sijena.
Bitno je napomenuti da se prije okotnje ženka mora upoznati s kotilicom, a za vrijeme okotnje mora imati tiho i zamračeno mjesto, jer sam porod predstavlja stres, pa bi u tom slučaju mogla "uništiti" leglo.
U ženki koje prvo leglo imaju u starosti preko 10 mjeseci starosti u pravilu smrtnost iznosi 75%. Naime, zbog potpunog sraštavanja simfize zdjelice, plodovi ne mogu lagano proći porođajni kanal, budu ugnječeni i uginu. Porod može biti otežan i ako je otac puno veći od ženke, te je u tom slučaju mladunčad prevelika za njen porođajni kanal. Najbolje je potražiti pomoć veterinara, jer mogu biti ugroženi životi ne samo mladunčadi, nego i majke.
Prije okotnje treba ukloniti oca ili druge mužjake koji se nalaze uz ženku. To je dobro vrijeme kada se mužjaka može dati kastrirati, ako ste nešto takvo imali u planu. Mužjaci neće nauditi bebama, ali mogu ponovno oploditi ženku, čak i isti dan nakon okota. Ne samo da mogu ponovno oploditi majku kunicu, nego i ženke iz okota čim one postanu spolno zrele. Mužjak se može vratiti svojoj obitelji šest tjedana nakon kastracije i ne prije nego mališani navrše osam tjedana.
Nakon okotnje Nakon okotnje ženka mora imati hranu na raspolaganju po volji. Najbolje je uopće ju ne uznemiravati kroz 8-10 dana nakon okotnje, već samo kontrolirati leglo dva puta dnevno. Nemojte dirati leglo, niti uznemiravati majku, jer će to možda uzrokovati stres kod majke pa će prestati dojiti svoju dječicu.
Ženka će često pojesti posteljicu nakon okotnje. To je sasvim normalna pojava i u prirodi služi kako bi gnijezdo ostalo što sakrivenije od predatora, a osim toga time ženka unosi dodatne hranjive tvari.
Ženka doji mladunčad u stojećem položaju, a ne ležećem kako to čine mačke. Možda nećete nikada vidjeti kako majka doji mlade. Ako vas to zabrinjava, provjerite da li su im trbuščići lagano napeti. Također, tijelo mladunčadi mora biti toplo. Možete to činiti jednom dnevno (najbolje ujutro ili navečer) kako bi se uvjerili da su mladi siti. Naime, ženka doji bebe kuniće jedan do dva puta dnevno po pet minuta i to kada se osjeća potpuno sigurno, uglavnom u ranu zoru ili sumrak. Ipak, najbolje je što manje dirati mladunčad, sve do trenutka kada budu mogli samostalno napuštati gnijezdo. U slučaju da smatrate neophodnim svakodnevno provjeravati trbuščiće mladunčadi, najprije pomazite majku kako biste prekrili ljudski miris sa vlastitih ruku i izbjegavajte bilo kakve parfeme dok se bavite mladima. Trebate znati i da će majka prvi puta nahraniti mlade vjerovatno tek prvu večer nakon okotnje ili sutradan rano ujutro.
Ako mladunčad ne jede, trbušćići su im upali, koža može biti plava i jako naborana od dehidracije i biti će općenito slabi. U slučaju da ste sigurni da mladunčad nije jela skoro dva dana od okota, odmah otiđite veterinaru, a do tog vremena možete im pomoći stavljanjem kapljice meda u usta, kako bi im se povećala razina šećera u krvi. Mladunčad ne plače često i uglavnom su tihi tijekom dana. Ako pak konstantno plaču, to je također znak da su gladni. Provjerite i majčine cice. Podignite ženku ili ju položite na bok. Prstima joj pretražite trbuh. Bradavice trebaju biti malo natečene. Laganim pritiskom, slično mužnji, trebalo bi izaći malo mlijeka ili čiste tekućine. To je znak da je sa ženkom sve u redu i možete je vratiti mladima kako bi se smirila. Provjerite idući dan trbuščiće mladunčadi. U slučaju da majka nema mlijeka ili i nije pokušavala čupati svoje krzno kako bi napravila gnijezdo, odmah ju odvedite stručnom veterinaru za kuniće, koji će joj dati sredstvo za poticanje laktacije (odlijevanje mlijeka u mliječnim žlijezdama) i majka bi trebala početi dojiti u slijedeća 24 sata. U slučaju da majka nema mlijeka, važno je otići veterinaru unutar 48 sati nakon okota, jer nakon tog vremena sredstva za poticanje laktacije više neće djelovati.
Rijetka je pojava da ženka napusti ili se ne brine za svoj okot. To se događa ponekad samo kod vrlo mladih ženki koje još nisu dovoljno sazrele. U tom slučaju ona neće napraviti gnijezdo, niti obaviti ostale pripreme, a odgođena je i laktacija.
Ako majka ugine nakon okota ili ne može proizvoditi mlijeko, mladunčad se može spasiti, ali prilično teško. Može ih se pokušati hraniti na bočicu (kozje mlijeko uz neke aditive, potražite savjet veterinara ili uzgajivača), ali oni će nažalost ipak možda uginuti nakon nekoliko dana ili tjedana. Razlog tome je što još nije napravljena 100% odgovarajuća formula koja bebama kunićima može zamijeniti majčino mlijeko. Najbolje rješenje je da potražite zamjensku majku (najbolje je hitno kontaktirati uzgajivače) koja će najčešće posvojiti tuđu mladunčad ako su iste starosti kao i njezina.
Tijekom dana ženka rijetko ulazi u gnijezdo i provjerava mlade (ona to čini iz daljine), pa se ne morate brinuti što "ne sjedi na njima", kako to čine psi i mačke. Razlog tomu je što kunići u prirodi imaju puno neprijatelja, pa bi duže zadržavanje uz gnijezdo samo privlačilo pozornost predatora. U slučaju da u prirodi nabasate na mladunčad kunića, nemojte ih dirati niti uzimati sa sobom, jer im time samo smanjujete šansu za preživljavanje. Majka se najvjerovatnije nalazi negdje u blizini tj. ona dolazi provjeriti i nahraniti svoju mladunčad samo po noći.
Kunići se rađaju potpuno goli, gluhi i slijepi. Nakon nekoliko dana počinje im rasti dlaka. Sa 10 do 14 dana starosti počinju otvarati oči. Kada progledaju možete im početi davati malo sijena, sjemenki i vode. U to vrijeme početi će jesti i majčin izmet tj. "noćne kuglice", što i inače čine odrasli kunići. Time se opskrbljuju neophodnim hranjivim sastojcima, a kasnije pomaže prilogađavanju flore probavnog sustava prilikom prelaska sa mlijeka na tvrdu hranu. Stručno se ta pojava naziva koprofagija i događa se jer prilikom primarne probave u fecesu ostaje i do 60% neiskorištenih vitamina B-kompleksa i nekih bakterija važnih za pravilnu probavu. Ponovnim konzumiranjem, kunić nadoknađuje prvi put "propušteno". Najčešće se radi o nešto mekšim i zelenijim "kuglicama" koje su i neugodnijeg mirisa od normalnih, a obično se događa tijekom noći i ujutro, odn. 4-5 sati nakon jela.
Mladunčad će normalno početi jesti suhu hranu i sijeno sa 4 tjedna. Majka polako prestaje dojiti kada malci dostignu 4-6 tjedana starosti. Potpuno prestaju sisati sa osam tjedana i do tog perioda ih nikako ne treba odvajti od majke. Kunici postaju spolno zreli sa cca 100 dana starosti. Također, dobro ih je nakon osmog tjedna postepeno poceti odvajati od majke, jednog po jednog, pocevsi od najveceg u leglu, kako bi se postepeno smanjila potrebna kolicina mlijeka (nakupljeno mlijeko moze izazvati mastitis) i kako prestanak dojenja ne bi bio pre brz. U početku možete sve male kuniće držati u istom kavezu.
Do tri mjeseca starosti možete im davati suhe hrane koliko god mogu pojesti. Kasnije smanjite količinu na otprilike pola šalice dnevno. No, to će ovisti i o tome koliko je mališan aktivan tijekom dana, kao i o njegovoj veličini. Ako dopustite da se prekomjerno udeblja, to može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema, pa i smrti. Preporučuje se da ih ne hranite sa povrćem i zelenišem dok ne navrše 6 mjeseci.
Kunići u potpunosti sazrijevaju kada napune između četiri i deset mjeseci, što ovisi o pasmini. Manje pasmine sazrijevaju brže, a veće kasnije.
Kotilica Kotilica je kutija od plastike ili lima, zatvorena sa četiri strane, s time da na jednoj strani u sredini ima okrugli otvor kroz koji ženka može proći. Dimenzije ovise o pasmini ženke kunića. Ukoliko se radi o srednjoj pasmini (2,5-5 kg težine), dimenzije bi trebale biti najmanje 45x45x40 cm (d x š x v). Otvor mora biti uzdignut od poda 12-16 cm i promjera 20 cm, kako mladi ne bi ispadali iz gnijezda ili da ih ženka ne iznese dok su prihvaćeni za cice. Kotilica ne smije biti prevelika, kako se mladi ne bi previše raštrkali i tako propustili važno dojenje. Sa gornje strane otvor je najbolje zatvoriti običnom šperpločom, kako bi ju lako mogli pomaknuti kad kontrolirate gnijezdo. Dno kotilice mora biti propusno, kako bi urin i plodna voda mogli lako otjeći. U suprotnom, u kotilici će biti vlažno, što za posljedicu ima neke bakterijske bolesti koje se u normalnim klimatskom uvjetima ne razvijaju (Pastereloza). Najidelanije su kotilice od aluminijskog lima, jer se lako čiste i dezinficiraju. U slučaju da se sijeno jako zaprlja (mokro od urina, posebno ako urin ne može otjecati) možete ga povremeno mijenjati (recimo svakih 5-6 dana), kako bi bilo čisto u kotilici. Mladunčad tada izvadite iz gnijezda, stavite ih na neko toplo i udobno mjesto, izvadite staro sijeno i krzno, stavite novo sijeno i vratite najveći dio ženkinog krzna. Tada možete i mladunčad ponovno vratiti u kotilicu.
Na dno kotilice stavite obilje sijena kako bi ženka mogla napraviti gnijezdo. Pripazite da nema nikakvog trnja ili drugih oštrih predmeta koji bi mogli oštetiti osjetljivu kožu mladunčadi. Oko 26 dana po parenju stavite kotilicu u kavez ili na neko mračno mjesto poznato vašoj životinji, kako bi se mogla uvjeriti da je to sigurno mjesto za njeno buduće leglo. Bitno je da nema nikakvih mirisa, jer se u suprotnom neće u njoj okotiti. Najbolje ju je oprati Domestosom, a kad se osuši dezinficirati Izosanom-G 2gr/litri vode. Nakon toga se obriše i pusti na zraku jedan dan. Oko 3-4 dana prije okota, ženka sa sebe čupa dlaku i nosi je u gubici u kotilicu. To čini kako bi napravila udobno gnijezdo sa svoju mladunčad, ali i kako bi mali lakše našli cicu prilikom dojenja. Može se dogoditi da to počne činiti i tek nekoliko sati prije okotnje. Zato se kotilica stavlja najkasnije 26 dana po parenju. Pripazite da kotilica bude na mirnom mjestu i da mladima bude dovoljno toplo u njoj. Podhlađena mladunčad bilo kojih sisavaca ne mogu dobro probaviti hranu. Isto tako, nije dobro ni kada se kotilica nalazi u pretoploj prostoriji.
Kotilica će biti neophodna sve dok malci sasvim ne progledaju, dok im ne naraste dlaka i dok ne počnu samostalno izlaziti (oko 3-4 tjedna).
I na kraju savjet: nemojte dozvoliti vašim kunićima podmladak ako niste sigurni da potomke možete negdje udomiti. Ako se netko odluči za uzgoj kunića njegova je etička i moralna OBVEZA da mališanima pronađe dobar dom. Oglasi tipa "poklanjam male kuniće u dobre ruke" nisu najsretnije rješenje, jer ne možete znati da će oni zaista završiti u dobrim rukama. Netko će možda uzeti kunića samo da mu posluži kao slijedeći obrok ili da iskoristi krzno, a zna se dogoditi da ih koriste za treniranje lovačkih pasa (train to kill), pa čak i kao hrana predatorima kućnim ljubimcima (pitoni). Najbolje mjesto za oglašavanje su veterinarske ambulante i druga mjesta gdje se okupljaju ljubitelji životinja.
http://www.zecovi.net/