

jao da ste je vidjeli u vlaku! ko prava bebica, izvalila se na bok i spava ko top zalijepljena uz mene! a stalno netko nešto viče, pjeva, lupa.. ništa to nju nije diralo. kao da nije mali zeka! moram priznat da sam jedan tren razmišljala pravit se blesava i produžit s njom u zg

e sad još ime. ma takva zekonja treba stvarno posebno me, jer je jedan naprosto poseban zeko. i svi prijedlozi mi zvuče dobro, ali opet.. ne vidim nju

i sad ću još iskoristit priliku, iako se sad definitivno potvrdilo da sam nekako alergična na nešto u vezi zekonja, claritine funkcionira nekih tjedan dana, pa dakle ne mogu opet imat zeku, ali mogu, a to se i moji doma slažu, kad dođem doma na praznike u split (to je ono ljeti, ovo oko božića, uskrs, a često i između) pričuvat to vrijeme nekog mališu. da pomognem nekome tko mora negdje bez zeke na neko vrijeme, a i sebi jer zbilja volim te životinjice

puno pozdrava maloj... Splićanki
