Bila je predivna, takva maza se rijetko viđa (oni su joj dali ime Maza do bola). Već u prvom trenutku susreta mi je oblizala prste i veselo skakutala po sijeno da ga jede uz mene. Odmah sam znala da je ona prava za mene jer sam prije toga rekla da ću uzeti onog zeku koji mene odabere. I odabrala me. 
No od prvog dana su počele komplikacije. Još je tamo kod njih malo kihala, ali smo svi mislili da je udahnula sijena ili već nečega, nije nas to zabrinjavalo. No nakon šta je cijelu noć kihala ja sam počela umirati od brige. Tad sam skužila da mi se višemjesečno proučavanje na interntu nije ni namanje isplatilo jer nemam pojma šta da napravim. Dala sam joj ime Azalea (što znači Bog je poštedio), a od milja smo ju zvali Lea.
Nazvala sam tu gospođu koja me cijelo vrijeme savjetovala i samo se nadala. Simptomi su joj se izmjenjivali i taman kad bih pomislila da je bolje pojavilo bi se nešta drugo. Tako npr. prvi dan nije uopće htjela piti vodu, samo je jela, da bi drugi dan pila kao manijak ali nije htjela jesti. I svakim je danom sve manje kihala i stvarno sam mislila da će biti bolje. No treći dan joj nikako nisam mogla očistiti začepljeni nosić i musavu guzu (od mekane kakice (ne proljeva već baš mekane kakice)) i nažalost nije uspjela dočekati odlazak veterinaru. Taman sam izašla iz sobe kad sam čula njen vrisak (koji mi još uvijek odzvanja u ušima) i našla sam ju kako se trza na podu. Brzo sam ju uzela u naručje gdje je i uzela svoj zadnji dah.
Nisam ju željela odmah voditi jer bi joj to bio dodatni stres nakon odvajanja od ekipe (bila im je jako privržena i to je zasigurno pridonjelo njenoj bolesti), nove okoline i same vožnje od Zagreba do Siska. Htjela sam joj dati dva - tri dana da se privikne, ali očito sam zakasnila i užasno se grizem zbog toga. Osjećala sam se kao pravi zekoubojica i užasno sam se bojala uzeti drugog zeku da mu se ne dogodi isto. Osjećala sam se odgovornom šta se gasio tako predivan mali život, jer stvarno j bila posebna. Ipak, gospođa mi je ponudila opciju da uzmem drugog zeku (premda razumije da to nije tako jednostavno, zamjeniti nekoga) jer vjeruje da nisam napravila ništa krivo (a stvarno sam se i pridržavala apsolutno svih uputa), što sam nakon nekog vremena i prihvatila.
Sve u svemu, tužna je to priča malog bića koje se nije snašlo. Za gospođu od koje sam ju uzela jamčim, vidi se da se o svojim zekanima brine s velikom ljubavi i znanjem, a Lein odlazak će nam ostati misterij.
.gif "zz4")
