Nisam znala da li da vam tipkam ovdje, ali nekako imam osjećaj da moram jer ipak nas je forum spojio.
Noćas u nepoznato doba napustila nas je Frank. Ne znamo od čega i ne znamo kako, jučer navečer je sve bilo kao i uvijek.
Ovo je naša tema i kako je sve krenulo..
viewtopic.php?f=11&t=4547&hilit=gvozdenijo
Pojela nam je živote. Sve kabele, daljinske, namještaj, deke, jastuke, plahte, robu (često novu), cipele, svijeće, izolir trake, spužvie za suđe, nebrojeno računa, radnu knjižicu, domovnicu i još jako puno toga.
Naravno da nikad ništa nije bilo nadohvat zubića, ali naša mala planinarka uspješno je svladavala sve prepreke na putu do slave.
Puno smo joj puta prijetili loncem (kad bi nas probudilo jedenje kose ili grickanje nosa), još više puta smo ju mazili do beskonačnosti.
Nismo htjeli baš, ali ipak smo živote u potpunosti podredili sivoj njuškici.
Onda smo joj nabavili i životnog suputnika.
Nakon nekoliko šamara i preko nekoliko ugriza procvjetala je najveća ljubav koju možete zamisliti.
Nisu se razdvajali. Obzirom da je ona bila veća maza, a on glavni davatelj pusa najčešća poza joj je bila s njuškicom ispod njegove glave.
Preživjeli smo začepe i predzačepe, 2 seljenja, promjenu spola i puno raznog namještaja.
Nikad nisam mislila da će mi se ta mala stvorenja toliko zavući pod kožu.
Bila je posebna i bila je prva.
Neću o suzama i patetici jer toga ima napretek.
Pokopali smo je na Platku.
Pljusak i magla i vjetar i hladnoća. Baš onako kako treba biti kad pokapaš nešto toliko dragocjeno.
Gvozdenijo ju traži cijeli dan danas i meni srce pukne svaki put kada ga vidim samog.
Znam da neće biti bolje (nikad ne bude), ali se nadam da će bar njemu s vremenom biti malo lakše.
Hvala svim odgovornima na forumu što su nam otkrili zecove.
http://www.youtube.com/watch?v=P0v9vd4JEeo