Naime, ovako ide priča - kolegica mame mog dečka je dobila od ne znam koga i ne znam kako patuljastog kunića između mjesec i dva dana. Naravno ja čim sam čula za to mi je bilo drago, pitala sam da li žena zna dovoljno o kunićima, jel joj treba kakva pomoć, preporuka, savjet...? Napisala sam joj odmah prvu večer na A4 format papira savjete što i kako hraniti, jer sam iz priče shvatila da je kunić došao nenadano i da su svi bili nepripremljeni... Sve o tome gdje nabaviti hranu i da isključivo jede cuni junior do tog i tog mjeseca (sad bi negdje imao 6 mj.), puno sijena i gdje nabaviti domaće, sve o peletima, sve što izbjegavati kasnije (salate, špinat, ostalo što napuhuje i ev. truje), itd... gomilu toga, i na kraju velikim slovima adresu zecova i svoj broj mobitela.
Čim sam to dala mami dečka da da kolegici bilo mi je sve jasno - rekla mi je da će probati ali da je ta žena od onih koji uvijek sve najbolje znaju i koje nije briga ako pogriješe na tuđu štetu i da ona nije baš zainteresirana za tog zeku... itd itd. Probala sam još malo pametovati, ali uzalud... U povjerenju mi je rečeno i da na poslu imaju s njom problema zbog toga što joj se ništa ne da savjetovati, njegova mama je njoj tehnički šefica ali ni ona ne može utjecati na njenu svojeglavost i samovolju. Odmah sam rekla da držim fige da taj zeko bude ok jer obično takvi vlasnici kunića gadno zaribaju stvar čim im se ukaže prilika... Raspitivala sam se tu i tamo o njemu, ali rečeno mi je da ne želi pričati o zeki jer je to njena i ničija tuđa stvar.
I eto.. danas vozimo Rofla nas dvije u Bubu i ona mi kaže u autu da je kolegica išla na put ovih dana i da je zeku ostavila bratu koji tek nema pojma o njima, nit mu je ostavila upute, savjete, nit se potrudila pitati bi li ga tko iskusniji čuvao... Rečeno joj je da je uginuo od zapetljaja crijeva, pa ja pretpostavljam da se radilo ili o nadimu ili o ileusu, možda i trovanju, tko zna, i vjerojatno u groznim bolovima. Tko zna čime ga je ovaj kreten šopao.. Miš mali jadni
Ne moram reći da sam skoro svisnula od jada, ja bih takve ljude rukama zadavila. Neću sad lamentirati tu o tome, njega više nema i ništa to neće promijeniti.
Pa eto, kad već nije imao brigu i poštovanje u životu, iskazat ću mu počast ovdje.
Počivaj u miru, jadničak mali
Sigurno imaš lijepo društvo s našim čupavcima negdje gore. 
.gif "zz4")
