zeko Simba je napisao/la:Ovako dragi moji. Budući da je u zadnje vrijeme bilo dosta rasprava na temu udomljavanja, opravdanih ili neopravdanih, jednostavno ne mogu, a da vam ne ispričam ovu na žalost jako tužnu priči.
Kao što vidite ana kontić je postavila oglas i u roku od tjedan dana HITNO morala udomiti svoja tri kunića iz navedenih razloga. Dečko je doputovao u RIjeku k meni jer smo imali za njekga udomitelje, a cure su na moram čak reći i svojevrsnu prevaru iskrcane renati, koja je u tim danima imala strašno velikih osobnih problema, a svejedno se smilovala i primila ih. Donešene su joj na vrata, bez ikakve opreme, tutnute su joj u ruke i fijuuuuuu "vlasnica" se okrenula i odjezdila svojim putem u Dalmaciju ili kuda već, bez da pita da li što treba, koliko je dužna ili bilo što drugo.
Mislim čak da ih je renata već uspijela i udomiti, nisam sigurna.
Mali sivi dečko je stigao k meni zapakiran u kartonskoj kutiji sa otvorom širine niti prsta za zrak. Uglavnom maleni je bio ok i krenuli smo udomiteljima. Po prvi put sam u životu nekome odbila dati životinju. Procjena tih udomitelja s moje strane nije zadovoljavala kriterije nekoga tko će se odgovorno brinuti za svog ljubimca. Ne zato što ne vole (imaju divnog psa, njegovanog), ali sam zaključila da ne shvaćaju što znači brinuti se za kunića. Mislim da bi te kuje njemačkog boksera mali kunić dobio infarkt već prvi dan, ako ga ona ne bi zgnječila u igri. Bezopasna je, nije agresivna, ali ne shvaća da kunić nije za igru. A to nisu shvaćali niti njezini vlasnici. Tako smo mali sivi kunić i ja put pod noge i vratili se "kući".
Uskoro se javila jedna cura da bi ga udomila. Ima malu crno bijelu bebu od 2 mjeseca, curicu, idealno društvo za "mog" dečka. Samo je trebalo odraditi kastraciju.
Međutim, za koji dan vidim ja kako mali štedi prednju desnu nožicu. Pogledan, vidim krasta s vanjske strane. Bila sam uvjerena da ga je naš Cuni ugrizao u nekom kontaktu. Ništa strašno reklo bi se. Ipak se to zakompliciralo, otišli smo veterinaru i očistili ranu. Narkoza, obrada rane, šivanje i odosmo kući. Za par dana situacija još gora, rane ne zarasta...... Opet narkoza, otvaranje svega "kako treba". Onda se vidjelo da to nije ustvari od ugriza, vjerojatno je to bio apces uzrokovan pastarelom koji se stvarao tko zna otkada i tko zna što ga je aktiviralo. Sve ok, maleni je dobro podnio i taj drugi zahvat. Svaki dan je dobijao 2x antibiotik, svaki drugi dan smo išli vetu na benzapen, svaki dan čišćenje rane hidrogenom i jodom, stavljala sam mu i Geomicin u očišćenu ranu. Borili smo se s tim jer je veterinarka koja ga je operirala rekla da je gnoj jako duboko otišao u aksilu (pod pazuh) i da je opasno za druge organe i da je upitno uopće da li ćemo spasiti nogicu ili ćemo je morati amputirati. Borili smo se s time dobra tri tjedna, ako ne i više. Udomiteljica ga je uredno čekala, informirala se o njegovom stanju. Predivna je
Rekla sam joj da može odustati ako želi od njega, ipak bolesni zeko..... Rekla je da ne dolazi u obzir, čeka ga i gotovo.
I tako je maleni napredovao, bio jako dobar pacjent, uredno je nosio okovratnik i to onaj prozirni za ptice, kao CD, toliko je sitan bio. Skakutao je po stanu, sa kauča, na kauč.... U zadnje dane je već dolazi na ogradicu koja ga je djelila od naših zvijeri i htio se boriti za teritorij
Bio je uporan
Jučer je skakao po stano, zecoplesao, ludovao........... Danas je trebao na benzapen, mislila sam možda zadnji put, eventualno predzadnji. .Rana se zatvarala, s vanjske strane sasvim, još pod pazuhom je bilo malo gnoja, za dan dva terapije.
Sinoć ga je Anna uzela u ruke, ja sam napunila šprice sa hidrogenom i jodom i krenula mu čistiti ranu, kao i svake večeri. U jednom trenutku se počeo ritati, znao se pobuniti i ranije u toku tretmana. Pričekale smo da se smiri, međutim vidjele smo da je to ovaj put drugačije, kao da je ukopčan u struju. Anna ga je spustila na pod, "pobjegao" je metar dalje i raširio se na pločicama, kao Bambi na ledu. Uzela sam ga u ruke, da ga smirim, ali bio je klonuo. Još jedan jaki trzaj i otišao je zauvijek. Otišao je na zecolivadu
Ostale smo u šoku, neki prijatelji su bili kod nas i nisu niti shvatili što se desilo, toliko je to brzo bilo. Još uvijek ne vjerujem da ga nema, osjećam se jako loše. Jako jako loše. Kao da sam ga ja dokrajčila. Ne znam da li se prepao, da li ga je nešto zabolilo, da li je jednostavno ta pastarela uznapredovala toliko da je uništila nešto unutra, nemam pojma što se zbilo, ali od veselog živog kunića za minutu sam u rukama imala samo beživotno tijelo, malo sivo krzneno klupko sa najljepšim sivim očima koje sam ikada vidjela.
Oprosti mi maleni što nisam uspjela, oprosti ako te je nešto boljelo, ako sam ti naudila na bilo koji način. Htjele smo najbolje i sve je izgledao da i ide u tom pravcu
Ne znam više što sam napisla, što propustila u ovj priči, još ne mogu doći k sebi od toga, ali htjela sam ustvari ispričati ovo:
Kada je prvi udomitelj odbijen nazvala sam anu kontić i ispričala joj situaciju. Bila je zahvalna da ga nisam dala u krive ruke, rekla kako zna da je kod mene siguran i kako će se i ona dalje truditi naći mu udomitelja. Dani su prolazili, meni se javila cura za udomljavanje, javila sam ani k. i tada ili nešto kasnije napisala kako je jedini uvjet da je dečko kastriran budući da ide k curi. Pitala sam je da li je voljna sudjelovati u troškovima. Nisam dobila nikakav odgovor. Kada se otkrilo to s nožicom ponovo sam joj pisala sms i napisala kakvo je stanje. Napisala sam da je nožica u pitanju, napisla sam za dvije operacije i napisala sam da mu i život visi o niti. Nije odgovorila, UOPĆE NIJE ODGOVORILA. Zvala sam je, NIJE SE JAVILA, zvala sam je za dva dana opet, OPET SE NIJE JAVILA.
Pitam ja sada ovdje nju, anu kontić, pred svima vama, kako može govoriti da voli svoje kuniće, kako može kao biti tužna što ih daje na udomljavanje. RIJEŠILA IH SE JE U REKORDNOM ROKU BEZ IKAKVE BRIGE GDJE SU I KAKO SU ZAVRŠILI, a nije to jedan kunić, nego troje. Dviej divne cure i jedan predivan dečko.
Hajde ana k. sada svima reci kako ti je žao, kako nisi imala kredita na kartici za sms, kako si blablablablalba
Bila si jučer tu na forumu, a nisi ni slova napisala, nisi nikoga ništa pitala, NIJE TE BRIGA UOPĆE, postupila si po sistemu "brigo moja pređi na drugoga" i otišla svojim putem.
Moj ton sigurno nije primjeren s obzirom da sam moderator na forumu i s obzirom da imam funkciju u Udruzi, ali ne želim se ispričavati. Dosta je bilo šutnje oko tih loših i neodgovornih tzv. vlasnika. Mogu slobodno reći da mi je dosta svih ovakvih kao što je ana k. i svih onih koji pare svoje kuniće iz hira, onih koji ne žele poslušati savjete ljudi sa foruma jer misle da trabunjamo gluposti, dosta mi je tih idiotskih kreatura koji misle da su pametniji od drugih, a time direktno štete svom ljubimcu za koje često imam osjećaj da je više do tih krznenih lopta stalo nama koji ih nismo nikada ni vidjeli, dotakli, nego njima koji ih imaju kući.
Ne znam koliko sam uopće smisleno napisala sve ovo jer sam neopisivo tužna, beskrajno tužna radi malog sivog i s druge strane strašno bijesna radi svega gore navedenog
uf, žao mi je što osjećaš toliku ljutnju, ali, mislim da je opravdana. vjerujem da ne bi bila toliko ogorčena da nije kraj tako tužan. žao mi je malenog. brzina kojom se sve odvija i naša nemoć u tim trenucima su veliki. i bolni. R.I.P za malenoga na zecolivadi i sva naša draga stvorenja gore. 
