Opet mene nema neko vremen na forumu a moram vam reci da gotovo svakog dana razmisljam kako da dodjem do kompa i ugrabim vreme za par pitanja i konsultacija...
Kod mene i Krcka se izdesavalo par stvari... Ovde cu o putovanju jer sam o tome i pocela ovu temu...
Naime na odmoru sam i Krcka sam morala povesti sa sobom... Desilo se da sam imala prevoz kolima iz Beograda za Podgoricu, a Krcka nisam imala kome ostaviti. Praznici idu i svi su ga mogli pricuvati nedelju dana a posle ne. Nudila sam i da platim jednom komsiji studentu da dolazi i brine o njemu dok nisam tu, ali i on je isao negde za praznike. Uz to se desilo i da ja nisam do dan pred polazak znala da mi treba i pasos za njega a na granici proveravaju, pa sam dodatno i morala da ga ostavim, ali nije vredelo. Nisam imala kome....
Na nekom drugom mestu cu ispricati dozivljaj kod moje prijateljice koja ga je htela uzeti i koja ima 4 mace i 2 kuce... Umalo je postao vecera
I eto usudila sam se na put sa njim koji je trajao 11 sati sa malim pauzama. Bilo mu je sve podredjeno, ali je on jedva preziveo put.... Nista nije hteo da jede i pije, nije ni piskio ni kakio celo vreme. Da ne pricam da je bio sav mlitav, bezvoljan i ocajan. Nije hteo ni u krilo ni na sediste, samo u kavez i kao da mi je lagano umirao na oci...
Srce mi je bilo u grlu i samo sam molila Boga da stigne ziv.
Pola sata pre dolaska kod mog brata, vec je bio toliko mlitav da sam mislila da je gotovo. U kuci sam ga iznela iz kaveza kao da je krpa i odmah mu silom dala da pije. Posle par gutljaja vode odmah je pobegao u kavez.
Stavila sam na zdelu punoooo sena i pustila ga da na krevetu radi sta hoce samo da nesto jede i vec pocne da kaki i piski.... Za 5 min je poceo da jede seno i odmah potom da kaki. Prvo proliv, jako mekane i spojene loptice, verovatno one koje je dugo drzao u sebi, a zatim malo cvrsce i sitne, i potom normalne... Morala sam mu dati i probiotik za svaki slucaj...
Krcko se oporavio to vece... Doziveo taj krevet kao svoje trajno mesto za uriniranje i defekaciju

Neznam zasto

I tek nakon 2 dana dosao sebi i postao onaj moj stari zec...
Posle svega, stresa i patnje koje je preziveo i soka i straha koji sam dozivela da ga ne izgubim, mislim da ga nikada vise kolima necu voditi dalje od Beograda...
Posto se moramo vratiti, odlucila sam da to bude vozom u spavacim kolima... Molim se da bude bolje nego dolazak... Meni je to nezgodno i zato sto ga moram sakriti na carini jer nemam taj pasos.
Posto sam procitala Dinino iskustvo, mislim da cu probati da nadjem neki petshop u situacijama kada negde odlazim na duze jer mi se cini i to bolje nego da ovoliko pati.