ZNATI KADA REĆI ZBOGOM

[Zeko_Jurica]

Izvor: Kathy Smith: Rabbit Health, A Guide for Bunny Parents

Naša draga Vini prevela je iz gornje knjige, dva zasigurno najteža poglavlja:
- "Znati kada reći zbogom" (--> Zdravstvene rasprave)
- "Suočavanje s gubitkom" (--> Najtužniji dio foruma)

Pojedini dijelovi teksta su obrađeni tako da odgovaraju hrvatskoj praksi i situaciji.

Zašto je ovo bilo tako teško napraviti, vidjet ćete kada budete čitali.
Tekstovi bi trebali biti pomoć u onim trenucima kada je teško razmišljati i još teže donijeti ispravnu odluku.

-----------------------------------------------

ZNATI KADA REĆI ZBOGOM

Neki kunići umiru iznenada, bez ikakvog upozorenja. Neki odustanu od borbe ubrzo nakon što se razbole. Neki hrabro skrivaju svoju bolest od vas, dok nije prekasno. Drugi se herojski bore da bi ostali sa vama, protiv svih pravila. Kad god vaš kunić ugine, to neće biti lako.

Tužna je životna činjenica, da će svako živo biće u jednom trenutku umrijeti. Kad to vrijeme dođe za posebnog prijatelja, kunića, teško je donijeti odluku koja bi im pomogla da lakše svladaju taj put. Ako se vi jednoga dana suočite sa takvog odlukom znajući da vaš kunić zaista pati, nađite utjehu u tome da je to zadnji i najvažniji poklon koji mu možete dati. Budite zahvalni da to možete učiniti za svog ljubimca - to je poklon koji ne možemo dati svojim voljenim ljudskim bićima.

Ako osjećate da se možete nositi sa time, tražite da budete sa svojim kunićem za vrijeme postupka. Tražite da, prije postupka provedete par minuta nasamo sa svojim kunićem. Mazite ga, govorite mu koliko ga volite i koliko će vam nedostajati. Potvrdite mu da će njegova bol ubrzo nestati.

Pitajte svog veterinara da vam opiše kako će se odvijati postupak. U svakom slučaju kunić prvo mora dobiti anesteziju. Tek kada ona djeluje i kunić se već nalazi u stanju duboke narkoze, daje se sredstvo za eutanaziju i to direktno u venu ili injekcijom u srce. Inzistirajte da vaš kunić bude potpuno anesteziran prije davanja sredstva za eutanaziju! Neki veterinari neće dopustiti da budete prisutni za vrijeme davanja injekcije u srce, a možda i vi to nećete željeti. Umjesto toga, tražite da držite svog kunića za vrijeme uspavljivanja anestezijom, nježno pričajte sa njime i pozdravite se dok on odlazi.


Kada je kunić odustao

Ako vaš kunić pati od akutne, kronične ili neizlječive bolesti, često je teško razaznati da li se kunić i dalje želi boriti ili je spreman odustati. Važno je znati da će za teško bolesne kuniće neki dani biti bolji od drugih. Usponi i padovi su normalni, i važno je ne odustati zbog jednog ili dva loša dana.

Ako volite svoga kunića sasvim je normalno zapitati se, da li sam sebičan ako ga održavam na životu ili sam sebičan ako razmišljam o eutanaziji. Eutanazija bi trebala doći u obzir samo ako je kunić u stanju da se ne može oporaviti i trpi bolove koji se ne mogu kontrolirati ljekovima, ili ima vrlo nisku kvalitetu života. Kako bi procijenili kvalitetu života svoga kunića, iz njegove perspektive, postavite si slijedeća pitanja:

• Da li vaš kunić i dalje izgleda kao da uživa u vašem društvu i vašoj naklonosti, i društvu i pažnji svoga partnera? Ako je u mogućnosti, da li bira biti u vašem društvu i društvu svoga partnera?
• Da li vaš kunić i dalje uživa u hrani? Da li i dalje pohlepno jede svoje omiljene obroke? Ako ga hranite sa špricom, da li rado jede?
• Da li vaš kunić i dalje uživa u određenim aspektima svakodnevnog života; igri, hrani, druženju, ugodnom rastezanju na svom omiljenom mjestu?

Ako je odgovor na bilo koje od gornjih pitanja pozitivan, vaš kunić još nije odustao i ne bi smjeli dozvoliti da vas prijatelji ili obitelj nagovore na eutanaziju.

Ako se teško bolestan kunić ponaša na jedan ili više slijedećih načina, onda on ima „loš“ dan:
• Odbija hranu, čak i svoju omiljenu
• Bori se protiv hranjenja na špricu ili odbija gutati
• Izbjegava svaki kontakt sa vama ili svojim partnerom
• Dugo vremena sjedi leđima okrenut vama, a njuškom prema kutu

Ako se to desi, nemojte prebrzo odustati. Mnogi teško bolesni kunići prolaze kroz više kratkih razdoblja (dva do tri dana) ponašajući se na jedan ili više gore navedenih načina, da bi onda ponovno imali još puno lijepih dana prije slijedeće loše epizode. Za vrijeme loših perioda, konzultirajte veterinara. On bi mogao predložiti lijek ili neke druge načine kako bi se vaš kunić bolje osjećao. Ovisno o karakteru vašeg kunića, možete ga ostaviti na miru ili možete provesti više vremena sa njime, držeći ga. Imajte pozitivan stav, osobito u prisustvu vašeg kunića. Kunići mogu osjetiti vaše emocije, a što ste više vezani za svog kunića ta tvrdnja je istinitija. Učinite dodatan napor i pokažite vašem kuniću koliko ga volite i potaknite njegov borbeni duh.

Kada zapazite sva gore navedena ponašanja u duljem periodu tajanja (najmanje jedan tjedan neprekidno, bez poboljšanja), vaš kunić vam govori da je odustao. Vrijeme je da razmislite o eutanaziji.


Kada dođe vrijeme, a kunić nije spreman

Neki vetrinari smatraju da kunići puno brže odustaju od drugih životinjskih vrsta. Međutim malobrojni, veoma posebni kunići, izabiru boriti se protiv ozbiljne bolesti, protiv svih pravila, i odbijaju predati se čak i kada je bitka već izgubljena. To su često (ne uvijek) kunići koji su bili zanemarivani ili zlostavljani u ranim godinama, a kasnije su našli dom pun ljubavi i stvorili su duboku vezu sa ljudskim bićem.

Ako si ti to ljudsko biće koje je u jednoj takvoj vezi, posebno je teško, oprostiti se od kunića koji nikako nije spreman napustiti te. Ponekad je ipak potrebno donijeti tu odluku kako bi se kunića oslobodilo od patnji i užasne smrti. Kada su iskorištene sve medicinske mogućnosti i tvoj kunić više ne može gutati niti nešto gustoće konzerviranog voća ili njegovo disanje postane otežano, vrijeme je za oproštaj. Bez obzira koliko on želi živjeti, ne možete ga spasiti. Ono što možete učiniti jest poštediti njega - i sebe - bolne smrti gušenjem ili prestankom rada probavnih organa.

Kada smo odlučili da je došlo vrijeme za Smokey-evu zadnju posjetu veterinaru, dva dana nije bio u mogućnosti jesti ništa osim dječje hrane, a njegovo disanje je naglo postalo otežano. Odnijela sam ga do dnevog boravka, blizu vratiju, kako bi sjedio na suncu posljednji put. On se nije pomaknuo iz te pozicije. Kad sam ga stavila u plitku kutiju, na njegov najbolji ručnik, za njegovo posljednje putovanje, on je doslovno protrčao sobom i skočio na svoju najmiliju policu. Jasno mi je govorio da zna što se sprema i da nije spreman napustiti me. Nježno, ali odlučno vratila sam ga u kutiju. Rekla sam mu koliko ga volim, i koliko se divim njegovoj hrabrosti, ali da je vrijeme da se njegova patnja završi. To je bilo nešto najteže što sam ikada morala učiniti. Ali u svom srcu znam da je to bio najveći poklon koji sam mu mogla dati. Njegova smrt bila je mirna, i ja sam bila zahvalna što sam mogla biti sa njime dok je putovao na mjesto gdje je ponovo mogao biti zdrav. (Smokey se 5 mjeseci borio protiv karcinoma)

[Klio]

Uh, ovo me je bas potreslo...Realno ali nikada nemozes biti spreman na ovo.

[tinka]

ovo mi je bilo užasno teško za čitati...

[piknjica]

Vjerujem da nam je svima tako..Pogotovo ovaj zadnji dio Mislim da nikada neću biti spremna na to :/

[ivana jožić]

ovo je tako tužno ali istinito i koliko mi mislili da smo spremni za gubitak nikad nećemo biti. posebno me dirnuo zadnji dio priče zbilja hrabro od gospođe što je smogla snage donjet odluku da mu olakša bol!

[Lady Stardust]

Najteza odluka u mom zivotu je bila uspavljivanje Blixice, volim ju najvise na svijetu. Zadnju noc, dok sam ju drzala u narucju i s jedne strane brojala sekunde da jutro sto prije dođe, a s druge da dođe sto kasnije i taj dan su mi najgori i najtezi u zivotu. Sve sam joj rekla i ispricala, i koliko ju volim, i koliko mi znaci i sta ce se dogoditi. Da li sam mogla drugacije - nisam, da li zalim svaki dan - zalim i da li se preispitujem - stalno. Ali nije bilo druge mogucnosti. Ona je bila jedino vazna u tom trenutku.

[Charlie]

ovo je bit:

Ali u svom srcu znam da je to bio najveći poklon koji sam mu mogla dati.

kada smo svjesni da kvalitete života više nema, a niti šansi za bolje onda smo sebični ako ih ne pustimo da odu u što većem miru

[renata]

Uh, potresno.
Ja ne bih mogla donijeti takvu odluku nakon što bi mi kunić pokazao da - još nije spreman...vjerojatno griješim, ali ne bih.
Čekala bih trenutak kada bismo oboje osjećali i mislili isto.

[Charlie]

vjeruj mi znat ćeš



kad sam odlučila Grgu uspavati, nisu prošla niti 2 h sam je otišao

[renata]

Ne, nisam mislila da nikada ne bih donijela takvu odluku, jer bih - pogotovo nakon iskustva sa Srećkom, Jockerovim bratom prije 12 godina...nego u slučaju kada zeko ne bi bio spreman, kada bi mi živnuo pred sam odlazak i slično...kako je opisano gore u zadnjem poglavlju...

Kako god, nitko od nas ne zna i ne može znati kaj život nosi sutra, s kakvim ćemo se sve situacijama i odlukama naći u koštac...ali se nadam da će odluka mene same i svih ostalih u danom trenutku - biti ispravna...ili još bolje - da nikad ne dođemo u takvu situaciju.

[dHarma]

Neki kunići umiru iznenada, bez ikakvog upozorenja. Neki odustanu od borbe ubrzo nakon što se razbole. Neki hrabro skrivaju svoju bolest od vas, dok nije prekasno. Drugi se herojski bore da bi ostali sa vama, protiv svih pravila. Kad god vaš kunić ugine, to neće biti lako.

Najgori trenutak u mom zivotu!
I dan danas se zapitam sta bi bilo da je ona na vreme pokazala da je bolesna.. da sam ja znala da odreagujem.. da pokusam sa svim metodama lecenja..
Izdrzala je 1o dana zacepa i to poslednje vece kada sam sedela sa njom i pricala kako ce sve biti u redu, kako ce proci, kako ce sve biti kao nekad.. videlo joj se u ocima da ne zeli da ide, zapravo to je ono sto najvise boli.. ta njena zelja za zivotom koju ja nisam ispostovala.. zbog pukog neznanja
Kako u tim trenutcima oprostiti sebi?
Evo i nakon skoro 2 godine kako je nema, ja i dalje svaki dan sebi postavljam ova pitanja..
Njoj, koju sam volela najvise na svetu nisam mogla da pomognem..

Sve u svemu, nikome ne zelim da oseti tu bol. tugu i razocarenje u sebe..

[Zeko_Jurica]

odgovorit ću ti sa citatom iz teksta "Suočavanje s gubitkom"

"...Uvijek je lakše osvrnuti se unatrag, kada raspolažemo sa više informacija od onih koje smo imali u datom momentu - i tada ćemo možda poželjeti da smo donijeli drugačiju odluku. Zapamtite, vi i vaš veterinar, djelujući skupa, zasigurno ste donijeli najbolju moguću odluku obzirom na informacije koje ste imali u tom trenutku..."

[bibika]

ja to ne mogu . nisam mogla ni kad je bio u pitanju moj tata, ni kad je bio u pitanju moj pas . ne bih željela ni da netko donosi odluku u moje ime . ja volim život i mislim da je sa svima tako .

[Zeko_Jurica]

:sad: ja to ne mogu ...

Na što misliš pod "to"?

[bibika]

"to" je odluka da nečiji život završi. nisam protivnik eutanizacije, čak što više - pristaša sam, ali samo kad je odluka donešena osobno. do tog trenutka činim sve što mogu da osoba ne osjeća bol. svog Egona(labradora) smo nosili na dvorište, čistili mokraću i izmet, prali ga, i kad sam odlučila da sutradan ipak pozovemo veta, otišao je. zahvalna sam mu beskrajno što me oslobodio odluke i samog čina, jer bi se osjećala kao izdajica. (divim se svima koji imaju snage za "to" i bila sam odlučila da ću biti s njim do "kraja" iako je vet rekla da ne moram). možda sam sebična, ali od trenutka kad su mi prvi puta rekli da bi ga trebala uspavati, pa do njegovog odlaska, prošlo je šest predivnih godina. to je bilo šest godina njegovog staračkog života, za koje sam zahvalna da mi je pružio mogućnost da mu uzvratim svu ljubav pažnjom, maženjem, a zadnju godinu i čišćenjem, hranjenjem iz ruke...možda sam zato takva, jer je bio otrovan, pa su rekli da je najbolje da ga uspavam. nisam, ni kad sam vidjela da se pogledom oprašta. izvukli smo ga i dobili još 5 godina. nabavili smo malu labradoricu koju je prihvatio i odgojio kao svoju. raznježim se svaki puta kad gledam slike . nevjerojatno koliko me taj pas oplemenio, obogatio, ispunio zadovoljstvom.bio je moj prvi kućni ljubimac. počiva u dvorištu, sa svojom lopticom. prošlo je pet godina, a ja sam još uvijek puna emocija spram njega. ista stvar je sa uhatima. ja to doživljavam kao u "malom princu" -ja sam odgovorna za svaku ružu koju njegujem. i zato je to posebna ruža.