Mala loptica puna ljubavi za rijetke sretnike.
Dan kada smo upoznali to malo uplašeno bićence, puno nepovjerenja..... mjeseci upoznavanja.... i na kraju predivne godine u njenom društvu..... rijetki trenutci kada je dozvolila da ju gnjavimo.....
netko mi je jednom rekao da se trebamo sjetiti trenutaka koje smo proveli sa njima i ne misliti da su nas napustili. A što da mislim kada nje nema, i tako je teško.
Ona je bila tako savršeno malo uhato biće, naša dobrotica... a ja ne mogu sada ni naći riječi kojima da vam opišem Lunu.
Uvijek je glumila frajericu a bila je najveća maza koju ste ikada vidjeli. Bunila se i protestirala čim nešto nije po njenom. Ma Luna je protestirala i kada je bilo po njenom. A veći dio dana je sa svojim Tavom glumila pitar. One njene okice.............. joj te okice
ljubavi naša

nadam se da si znala koliko smo te volili, i da smo ti pružili bar dio onoga koliko si ti nama. Nuni te čekao.........
Dugo nas nema na forumu, ali ovo je mjesto di smo upoznali puno divnih ljudi, i jedino di ima vas koji razumijete..... i vas koji ste znali našu malu klempicu......