Evo i nas!
Dakle, moja mezimica se zove Csilla [čita se čila - (po njenim činčila bojama)] i prava je vragolanka.

Poznajemo se tek tjedan dana (evo sutra će biti točno tjedan) pa si još nismo bliske koliko bih ja htjela, ali polako napredujemo, danas sam ju čak uspjela malo podragati. Iznimno je zaigrana i stalno trčkara, skakuće i istražuje. Obožava raditi krugove po sobi ili pak po noći po svojoj gajbici trčati od jednog kraja na drugi.

Ima i svoju mrkvicu (igračku) koju obožava bacati uokolo (isto radi s praznom posudom za hranu, ali mislim da je to s određenom porukom

). Pošto smo tek tjedan dana zajedno ne mogu vam puno reći o njenim navikama, osim eto da se jako voli igrati i papati i da izgleda jako opušteno sve dok joj se ne približim (premda me dođe ponjuškati s vremena na vrijeme) i čini mi se da se osjeća dobro kod mene. To mi je najbitnije.

Vjerujem da je pomoglo to šta je došla k meni u dobi od 3 i pol mjeseca, kad je već velika cura pa nije tako krhka i prestrašena. Između ostalog sam se jako bojala da će joj nedostajati drugi zeko, ali mislim da je moja soba premala da bi ju ona dijelila s još nekim osim sa mnom.

No nadam se da jednog dana... Eh da, i uvijek izgleda kao da smišlja neku spaćku.
No da ne duljim, evo još koja slikica moje zloćke:







