...i hvala ti na prekrasnih 11 godina druzenja, hvala ti sto si usao u nase zivote i pruzio nam tako puno ljubavi i srece. Tesko mi je ovo pisati, iako sam znala da ce doci taj dan kad ces odluciti nase drustvo zamijeniti onim gore, trckarati nekim sirim prostranstvima nego sto je bio nas stan, tvoj stan. Ti si bio gazda, mi smo bili tvoji sustanari, i uzivali smo svi zajedno. Bio si i ostat ces apsolutni vladar nasih srca, i pamtit cemo zauvijek sve nestasluke i sve ludosti. Puno si bitaka dobio, ovu zadnju nisi uspio, iako si se borio do zadnjeg daha. U tvom pogledu zivot se polako ugasio, a nama su navirale suze. Tuzni smo zbog sebe, jer nije malo 11 godina, ali kao sto je i tvoj frend veterinar Zoran rekao, sada se vise ne patis, i zbog toga nam mora biti lakse. Mozda jednog dana i bude tako, sada je to jos uvijek sve previse bolno. Pamtit cemo te kao vrlo hrabrog i strpljivog zecoslava, koji je znao bolje od nas kada je vrijeme za ustajanje, a kada za spavanje, tvoja inteligencija je bila tako ogromna da nas ne bi cudilo da si i progovorio. Bio si i ostat ces nase najdraze zivo bice koje je oplemenilo nase zivote. Budi sretan tamo gore, sarmiraj ih sve, kao sto si nas, svojim dugim trepavicama, svojim toplim pogledom, svojom znatizeljnom njuskicom i sjeti nas se ponekad, pogledaj dolje i vidi sta radimo....mi cemo na tebe misliti neprestano...srecico nasa, puno te volimo
