prvo pozdrav vama!
super je da ramišljate o društvu!, posebno ako vas često nema doma. moja kunica je bila stara oko godinu i pol kad je dobila društvo. isto je bila sterilizirana. prvo sam kastrirala dečka i dala sam mu jedno 3 tjedna da se oporavi. za to su vrijeme bili u različitim sobama. ali su se mogli nanjušiti preko mojih šlapa i to ih je izluđivalo
u početku je bila agresivna prema njemu i napadala ga je. bilo mi je baš teško. uzela sam čak i godišnji zbog njih.
curke znaju biti jako teritorijalne pa brane svoj prostor od uljeza. naša agonija je trajala jedno vrijeme, a onda sam ih jednostavno zatvorila na 2 dana u kupaonu koju sam izribala da maknem sve njihove mirise. stavila sam im kutije s ulazima i izlazima da se mogu sakriti, hranu, vodu i pustila sam ih da se dogovore.
danas su nerazdvojni i stvarno uživamo!
važno je kuniće upoznavati na neutralnom teritoriju, koji je ničija zemlja. tako je manja šansa da će se mlatiti. neki su ih neko vrijeme držali u istoj prostoriji gajba do gajbe i puštali su ih naizmjence, mijenjali su im wc-e kako bi pomiješali mirise...
ima slučajeva i kad su si kunići pali u zagrljaj kao da se znaju čitav život i nije bilo nikakvog konflikta.
ipak, pripremite se na sitne čarke. kad ih prođete bit ćete sretniji i vi i oni.