Postao/la fleshettes » pon sij 03, 2011 12:42 pm
Hvala svima.
Ukratko, zub mu je bio prerastao. Doticao je već donju usnu i pretpostavljam da ga je boljelo, pa sam povremeno trzanje glavicom pripisala tome, ali smo odmah kad se to počelo događat otišli u Bubu. Bili smo i prije na rezanju zubića, ali uvijek su mu premalo skratili, i to samo na moju zamolbu, smatrajući da situacija nije tako strašna. No eto, otišli smo u taj dan i kad sam rekla da treba skratit zubiće i da ga malo pregledaju jer je trzao glavicom, veterinar mu je na hodniku onako usput iščupao cijeli zub. Dok je krv curila po njemu onako bijelom, on mu je malo opipao glavicu ("pregledao ga je") i poslao nas doma.
Činilo se da je sve ok, očistila sam ga, on je otrčao lupkajući nogicom kao svaki put kad se vratimo iz Bube i normalno jeo sijeno. Mislila sam da je sve ok.
Umro je par sati nakon što sam otišla, tako da su mi detalji samo prepričani, pretpostavljam ne previše temeljito obzirom da ionako ne mogu doć k sebi. Navodno je trzao glavicom, odbijao hranu i izgledao vidno loše. U jednom trenutku je otrčao u gajbu i prevalio se na bok. Slina mu je išla iz usta, a guza mu je bila prljava od dreka i krvi.
Znam da su ovo klasični simptomi i da nije umro samo zbog iščupanog zuba, ali nema šanse da se stanje slučajno pogoršalo baš nakon toga. Meni ne bi bilo svejedno da mi je netko iščupao zub kliještima bez anestezije. Također, veterinar bi MORAO reagirati na trzanje glavicom. Ne znam jesmo li ga mogli spasiti, ali sama pomisao da je to moguće čini me jebeno ljutom i malo mi fali da ne odem do Bube bar dio ovog sranja iz sebe izbaciti na tog veterinara, kojem ne znam ni ime.
Kako nisam bila u Zagrebu, dečko mi nije htio javiti, tako da sam saznala tek sinoć. On je bio tu s njim, očistio ga i oprao od svega i zamotao ga. Na neki način sam zahvalna što ga nisam morala takvog vidjeti, a ni sada ne želim otvarati kutiju. Sutra ćemo ga pokopati u starom vrtu, gdje je prvi puta trčao po travi.
No evo, što god da se desilo, možda i ne želim znat. Znam samo da sam izgubila prijatelja kojeg sam voljela beskrajno i da ne mogu riječima opisat koliko to boli.
Milla je ostala sama. Došla je k nama preplašena i traumatizirana, bježala da od svih nas. Nakon par dana, ona i Stevo su postali nerazdvojni. I sad je evo sama i vjerojatno tužna koliko i ja. Prvo ga je čuvala satima i ležala na njemu mrtvom, onda je bila u depresiji i sad je koliko toliko ok, čini mi se. Jede, trči, grize tenisice. Iskreno se nadam da ću uspjet sve osjećaje prema Stevi kanalizirat prema njoj, iako mi nažalost, nikad nitko neće moći njega zamijeniti.
Znam da puno pišem i nema veze što možda neće nitko čitat, ali evo, stavit ću još nešto. Jedna divna osoba ispisuje mi ovo:
ja sam sretna sto sam ga makar kratko poznavala.
hvala stevo sto si mi promijenio neke zivotne trenutke i neke misli,
hvala sto si me podsjetio koliko sam voljela svog zeca.
hvala sto si me sjetio na uspomene koje sam ja djelila sa svojim zekonjom.
hvala sto si usrecivao dorju,
hvala sto si je ljutio,
hvala sto si je umornu podsjecao da se svemir ne vrti oko nje.
hvala sto sam ti se svidjela,
hvala sto si bio poseban,
hvala sto si8imao osobnost,
hvala sto si bio tako sladak i lijep,
hvala sto si kakao po podu u zadnje vrijeme tako da dorji nikad ne bude dosadno,
hvala sto se nisi odmah slagao s Milom,
hvala ti sto je dorji to bila jos jedna dodatna zivotna zanimacija,
hvala ti na "stresu" koji si joj zadavao,
nije bila ni svijesna koliko joj je lijepo sve to.
hvala ti sto podsjecas nas ljude na druge ljepote,
hvala ti sto ces nam dat da te se sjecamo i sad kad te fizicki vise nema tamo gdje smo navikli da budes,
hvala sto si se rodio,
hvala sto si postojao,
hvala sto si otisao bas kod dorje,
hvala sto si joj ispunio zivot,
hvala ti na pustolovini koju si joj priustio.
hvala ti na svim divnim trenutcima u njezino ime, ona je sad sshrvana tugom i ne moze ti zahvaliti,
ali hoce uskoro,
mozda i prije nego se nadas.
ona je jaka cura,
ali to to ionako znas.
sjecas se svih trenutaka kad je vikala na tebe?
jer ne razumiješ, ne. tuka jedna.
da da a onda joj ti za inat opet,
i rugas joj se,
"nisam te razumio, vici jace dorja!"
ili kad bi se mazili,
ili kad bi zaspao na ledima,
ili kad si napao krusku,
ili kako ste dijelili hranu.
njegova zadnja nepodopstina je njegov odlazak.
stevo ce u svakom razgovoru ponovo bit ziv.
zamisli dorja imas moc da danas stevo bude s tobom jos bas 5,6,7 puta. kad ga dovoljno jako zamislis ili razgovaras o njemu
on je opet tu.
zar nam trebaju fizicki dokazi o nekome?
zar nam netko treba fizicki da bi bio s nama?
ne treba.
ni duse ne vidimo a znamo da ih imamo.
energiju ne vidis a znas da je tu.
ni stevu ne vidis, ali znas da je tu. osjecas ga.
on je dio tebe,
on te oblikovao,
on ti je pomogao da narastes i postanes bolja osoba,
on te ucio.
on je ucinio za tebe vise nego sto bi ti ikad mogla za njega jer ti imas sposobnost dublje uciti iz iskustava,
a mozda nije ni znao kako je velik,
i bitan,
i predivno poseban.
nemoj zaboraviti sve sto te naucio.
nemoj bacati dijelove srece u vodu jer si tuzna sto mu je tijelo umrlo.
hvala ti Stevo.
nadam se da imas krila.