Postao/la Mrvica » ned ožu 04, 2012 9:59 am
Dragi forumasi i zecoljubci,
svi oni koji nas se jos uvek secaju, ali i mnogi koji nas nisu nikada ni upoznali, javljam vam se sa najtuznijom mogucom vescu. Moj Mrvinjon je nocas u 2.40h zauvek otisao od mene, nakon pet predivnih ali prekratkih godina. Nemam reci da opisem tugu i jad, ali znam da ce me mnogi ovde vrlo dobro razumeti.
Nije nas duuuugo bilo na forumu, krivica je samo moja, ali zelim da vam se obratim jer ste vi dragi Zecovi najzasluzniji sto je moj Mrvinjon imao jedan divan i udoban zivot. Ovde sam naucila sve sto znam o zekanima, pa je moj mali zekonja imao svu mogucu paznju, negu i brigu celog svog malenog zivota. Nije ziveo u kavezu, nije pretila opasnost od elektricnih kablova, cupavih tepiha, otrovnog bilja...sve u mom stanu bilo je prilagodjeno njemu. Nikada do petka ujutro nije bio kod veterinara, bio je zdrav i srecan zekan, jedna neverovatna maza i ljubilica.
Puno vremena smo provodili zajedno mazeci se, igrajuci se i voleci se. Ali tog groznog petka ustala sam i za zaprepascenjem videla da hrana od sinoc nije pojedena. Oblio me je hladan znoj iobuzeo me je ogroman strah, ali reagovala sam odmah setivsi se ( iproverivsi jos jednom da li se dobro secam) svih uputstava sa foruma koja se odnose na kobne momente.
Otisli smo kod veta, rtg snimak je pokazao stavicnu kolicinu gasova u GI traktu, zeludac je bio strahovito uvecan. Usledila je terapija, masaza, cak je vet pokusao i da sondira zeludac i ispusti gasove. U tome je naizgled uspeo juce popodne i Mrvinjon je ponovo poceo da pije vodu i da jede nakvasenu hranu. Koristili smo i Espumisan kapi protiv grceva i nadimanja, ali uzalud.
Nesto pre 2 casa jutros, Mrvica je poceo da skici, jezivo, jezivo da drhti i skici, ja sam ga lagano mazila i masirala, nazvala veta i odnela ga u ambulantu, ali spasa nije bilo...
Moj najdrazi mali minjon prepustio se i odustao, samo 40-ak minuta kasnije.
Donela sam ga kuci, izgledao je kao da spava...stavila sam ga na njegov frotir, okruzila ga senom, brusnicama, suvim grozdjem i hranom koju je toliko voleo, umotala i odnela na mesto gde ce zauvek ostati.
Ne znam zasto se nisam javila ranije, da pitam za savet, da potrazim utehu...sve je proslo toliko, toliko brzo. I sada dok ovo pisem mi se cini da je samo san, odvratna nocna mora i da cu se probuditi i osetiti njegove poljupce...Ne zamerite mi sto utehu trazim sada kada je za sve kasno...ali ucinila sam sve, sve sto sam ovde toliko puta procitala i sve sto je veterinar bio u stanju i znao da uradi.
Ne mogu da objasnim kako je i zasto doslo do ovoga...Mrvica se jeste linjao ves neki dve nedelje pre ovoga, ali cetkali smo se non-stop, dobijao je malt, jeo je seno i hranu, grickao leskove grancice. Zubici su bili savrseni, bubrezi su radili (pisko je), rtg snima nje pokazao nikakvo kamenje ili bilo sta slicno. Bio je jak i zdrav, a opet je snagu i zdravlje izgbi tako brzo.
Oprostite na ovoliko dugackoj ispovesti, ali dosta vas zna kako je i kada bi bilo moguce zelela bih da niko nikada ovo ne oseti. Toliko je bolno i stravicno.
Sve vas ljubim i pozdravljam i zelim vama i vasim zekama duge, srecne i zdrave zivote.
MRVICE MOJ NAJMILIJI NIKADA, NIKADA, NIKADA TE NECU ZABORAVITI! HVALA TI ZA SVAKI TRENUTAK KOJI SI PROVEO SA MNOM. MIRNO SPAVAJ I ZNAJ DA TE VOLIM...