Lela
Kunići mogu patiti od više vrsta oftalmoloških oboljenja. Ova oftalmološka stanja su često drugačija od onih kod pasa, mačaka i glodara.
Najuobičajenija etiologija očnih problema kod kunića uključuje lošu prehranu, infekcije, genetički utjecaj, kongenitalne malformacije te probleme uzrokovane okolinom i brigom oko kunića.
Očna jabučica je smještena u očnoj duplji,koja je građena od brojnih kostiju i mekog tkiva (masno tkivo,žlijezde, mišići), i koja štiti oko.
Extraokularni mišići na površini oka su odgovorni za pokrete oka.
Gornji, donji i treći(nictitans) kapak štite očnu jabučicu ,naročiro korneu (rožnicu).
Konjuktiva je vaskularno, zaštitno tkivo koje razgraničava kapak i bjeloočnicu.
Bjeloočnica je vlaknasti, bijeli vanjski sloj jabučice.Ona daje oblik i ima jako važnu ulogu u zaštiti unutarnjeg sadržaja oka. U usporedbi sa nekim drugim vrstama kao što je čovjek bjeločnica kunića nije baš vidljiva.
Rožnica je čisti produžetak vlaknaste bjeloočnice. Rožnica je čista tako da svjetlost može ulaziti u oko i stvoriti vizualnu sliku.
Kunić ima slijedeću građu oka (tipičnu za sisare):
iris (šarenica),
zjenica,
sočivo (leća),
cilijarno tijelo,
staklasto tijelo,
žilnica i mrežnica (retina).
Albino kunići ne posjeduju pigment u irisu i žilnici. Ovo daje albino kuniću normalanu, crvenkastu refleksiju iz oka.
Očni kapci kod kunića se otvaraju 10 dan nakon rođenja.
Oftalmološke anatomske odlike jedinstvene za kunića (normalna varijacija) uključuje sljedeće:
1.4 orbitalne žlijezede u untrašnjosti orbite. Nazivaju se lakrimalne,žlijezde trećeg kapka, Haredijanove žlijezde, i intraorbitalne žlijezde. Mačke i psi imaju samo prve 2. Ove žlijezde doprinose stvaranju suza.
2. jedan, veliki inferirni nazolakrimalni punktum otvor. Ovaj punktum je otvor u krivudavi nazalakrimalni kanal promjenjivog promjera. NL kanal odvodi suze iz oka u nos/usta
3. Vidljivi dorzalni (superirorni) extraokularni (rectus) mišić koji ide kroz površinsku) konjuktivu. Ovaj mišić je odgovoran za rotiranje oka prema gore. Ovaj mišić nije vidljiv kod ljudi, pasa i mačaka.
4.Retinalni krvni sudovi koji su prisutni samo u medijalnom i lateralnom disku očnog živca.Ovo je razlika među vrstama u odnosu na psa i mačku koju bi trebao zamijetiti vaš veterinar. Naziva se merangiotična retina.Mačke i psi imaju krvne sudove koji idu kroz retinu. To se naziva holoangiotična retina
5. Optički disk je poznat po obilatoj mijelinaciji(myelin je analogan izolaciji električne žice). Druga razlika između kunićai psa/mačaka je lokacija optičkog diska. Superioran je u odnosu na vizualni. Da bi osmotrio optički disk veterinar instrumentom prije bi trebao pogledati gore u oku nego pravo.
6.Extenzivnai venski plexus. Ovo znači da se iza oka nalazi masa vena, što je važno primjetiti kada se namjerava izvršiti odstranjivanje oka (enukleacija).
Treba stalno provjeravati oči.
Ukoliko primjetite epiforu, bol, škiljavost, pojačano crvenilo, modričaste promjene na kornei, i neobične pojave na očnoj jabučici i/ili gubitak vida, posjetite veterinara u narednih 24 do 48 sati najdalje da razmotrite problem. Najbolje je rješavati problem dok je još minimala,tj u razvoju. Suzno oko može biti simptom velikom broju problema,te se taj simptom ne smije zanemariti. Provjeravajte bjeloočnicu oka u potrazi za bilo kakvim promjenama boje ili postojanjem crvenila.
Pratite promjene boje u irisu,neregularne rubove zjenice, zamućenost kornee. Ukoliko imate mogućnosti (aha , baš bi mi imali takvog posjetiti) posjetite veterinara oftalmologa , koji je specijaliziran za oko za sve vrste životinja i koji je osposobljen da pruži stručniju pomoć pri rješavanju komplexnih problema. Ne smije se odlagati, stanja oka mogu biti prilično bolna i uzrokvati trajna oštećenja koja vode u sljepilo.
Pregled oka od strane veterinara može uključivati i Schirmerov test suza (provjera količine proizvedenih suza), test fluroscentnim pjegama (zda li postoji kornealni ulceri i prohodnost nazolakrimalnog kanala) i tonometrija (mjerenje očnog pritiska). Lokalna anestezija i dilatirajući agensi se koriste da bi se olakšao pregled. Određivanje vida kod kunića je dosta teško, oni su često preplašeni što može ometati pregled.
Veoma važni poremećaji kod kunića su epifora, konjuktivitis, blefaritis, uveitis i glaukoma.
Problemi sa zubima, upale, i drugi izvori mogu začepiti nazolakrimalni kanal. Kanal vodi od unutarnjeg ugla oka sve do nosa i drenira suznu tečnost koja se konstantno formira da bi zaštitila oko (ovo je razlog kada plačete pa vam curi nos) . Kunići imaju samo jedan otvor u oku, i prema tome veću vjerovatnoću da se začepi. Suze, umjesto da se dreniraju, vlaže oklinu oka. Takvo stanje samo po sebi nije bolno ali neprestano lučenje suza može iziritirati kožu. Bez njege, krzno postaje natopljeno i sljepljeno oko oka, i koža ispod će biti jako iritirana da će se krzno samo odljuštiti , mada do ovoga ne bi nikada smjelo doći. Dok se ne odčepi kanal, za šta bi trebalo i nekoliko posjeta vetrinaru, nježno brišite oko kunića nekoliko puta na dan da biste uklonili ljepljive slane suze (pamučne maramice i voda), onda posušite pažljivo.
EPIFORA je uzrokovana bilo pretjeranim suzenjem ili neadekvatnom drenažom (odvođenjem) suza. Klinički znaci uključuju mliječni, vodenasti iscjedak i sljepljenost dlake u okolini medijalnog ugla (kantusa) oka. Pretjerano lučenje suza rezultiraju iritacijom oka. Brojni su vanjski i ili untarnji faktori koji mogu izazvati takvo lučenje. Kako začepljenje suznog (NL) kanala može biti povezano sa rinitisom( nazalnom infekcijom) ili dacryocistitis (zapaljenje/ infekcija orbitalnih žlijezdi (orbita-očna šupljina)). Najčešći uzročnici infekcija su bakterije. Dentalni problemi takođe mogu biti krivac.
Vaš veterinar može preporučiti radiografiju lobanje da ispita dentalnu arkadu, nazalnu šupljinu i sinuse. Ponekad kod začepljenja NL kanala mora kateterizirati da bi se otvorio kanal. Ovo treba biti urađeno pažljivo jer je NL kanal veoma krivudav. Bakterijski rinitis i dakriocistitis se mogu riješiti terapijom antibioticima.
Prema literaturi, KONJUKTIVITIS je najčešće uzrokovan sa Pasteurella multocida i Staphylococcus sp. Klinički, ostali uzročnici odgovorni za ovo oboljenje su Pseudomonas i Streptococcus sp. Ovi bakterijski organizmi mogu takođe biti odgovorni i za druga oboljenja poput celulitisa očne šupljine, uveitisa, pneumonije, otitisa srednjeg i unutarnjeg uha, piometrije (uterine infekcije), subkutanog abscesa i genitalnih infekcija. Ovi organizmi mogu biti prisutni normalno na inače normalnoj površini konjuktive ili kontaminirati površinu oka sadržajem iz nosne šupljine kroz NL kanal.
Terapija topikalni chloramphenicol-a, enrofloxicin, ili gentamicin očni rastvor /mast se nanosi 4x dnevno kombinovano sa antibioticima širokog spektra. Ukoliko je konjuktivitis povezan sa sistemskom pasterulozom prognoze za izlječenje su male. Ipak, rješavanje pasteruloze može biti jako dobro upotrebom odgovarajuće terapije. Neki kunići su hronični nosioci ovih organizama.
Ostali uzroci konjuktivitisa uključuju: nehigijenski životni uslovi , Chlamydia,te bakterije Staphylococcus i Pseudomonas.
BLEFARITIS može biti uzrokovan infekcijom spirohteom Treponema cuniculi, uzročnikom sifilisa kod kunića. Klinički znaci najčešče uočeni su povrede na vulvi i prepuciju. Druge strukture na kojima se mogu javiti povrede su usne, anus i očni kapci. Ova bolest se može prenijeti sa oboljele majke na mladunčad.
Dijagnoza se uspostavlja identifikacijom spirohete i egzaminacijom uzorka kože(struganjem). Infekcija es uspiješno liječi sa 3 injekcije benzathina/procain penicilinaG koji se da je svakih 7 dana. Iskorijenjivanje treponematoze može uključivati i tretiranje čak i asimptomatičnih životinja(kunića).
BLEFARO-KONJUKTIVITIS (zapaljenje očnog kapka i konjuktive) može biti posljedica samopovređivanja, problemi sa okolinom(prljava ili prašnjava stelja), malformacije okočnog kapka (previše trepavica i /ili abnormalno držanje kapka), virus uzročnik kozica kod kunića, ili rijetko je to virus myxomatoze. Donošenje koačne dijagnoze je potrebno radi određivanja efektivne terapije. Malformacije kapka zahtijevaju hirurški zahvat
UVEITIS je upala uvealnog trakta.
Uvealni trakt je središnji, vaskularni sloj oka. Iris, cilijarno tijelo i koroidea čine uvealni trakt. Uveitis može biti uzrokovan kornealnim čirom, očnom traumom, sistemskom infekcijom (naročito pasterulozom,i stafilokokima), i spontanom rupturom leće (poznata kao phacoclastic uveitis). Encephalitozoon cuniculi se najčešće povezuju i vjeruje se da su uzročnici phacoclastic uveitisa. Patofiziologija ovog stanja je nerazjašnjena.
Terapija uveitisa je slična kao i kod drugih vrsta. Tretiranje osnovne upale,ukoliko je to moguće, je prvi korak. Tretiranje sa topikalnim anti-upalnim sredstvima (steroidni i /ili nesteroidni) je takođe potrebno. Ovisno o etiologiji, topical i /ili sistemska primjena antibiotika može ali i ne mora biti biti indicirana.
Glaukoma je oboljenje kada visok intraokularni pritisak uzrokuje oštećenje retine. Sljepilo nastaje kada je IOP previsok duže vrijeme. Normalan očni pritisak je 15-25 mmHg. U slučaju glaukoma vrijednosti mogu biti od 29-95 mmHg.
Klinički znaci su buftalmus (uvećanje očne jabučice-volovsko oko), generalizirana kornealna edema (kornea je izgleda plava),i sljepilo. Tretman glaukoma je često otežano. Postoje brojni topical lijekovi (carbonic anhydrase inhibitori, prostaglandin antagonisti, beta-blokeri, parasimpatomimetici), koji se mogu koristiti samostalno ili kombinovano. Glaukoma je oboljenje koje zahtijeva hronično liječenje, i česte preglede. Cilj je smanjiti OP u oku sa glaukomom ispod 20-25mmHg. Ukoliko op prestane rasti,onda se preporučuju dodatni lijekovi. Cilj je sačuvati vid.
Ponekad se preopučuje za oko koje vidi (diode laser cycloablation, cyclocryoablation) kao i za slijepo oko (enukleacija, evisceracija). Druge opcije kod slijepila su injekcija gentamicin au oko. To se naziva hemijska ablacija,koja ubija sposobnost oka da produkuje tečnost. Bez proizvodnje tekućine, trajno se smanjuje IOP. Cilj je da očni pritisak bude ispod 35-40.
KERATITIS (upala kornee) može a i ne mora biti povezana sa čirevima. Kornealni čir može biti površinski ili dubinski, hroničan ili akutan, inficiran ili neinficiran. Mogu biti povezani sa traumom očnog kapka/ abnormalnosti trepavica. Identificiranje osnovnog uzroka je bitno za uspijeh terapije. Terapija može uključivati topikalne antibiotike i cikloplegike (atropin) za širenje zjenice. Frekventnost ovih lijekova ovisi o težini i trajnosti (starosti) čira. Operacija može biti potrebna ukoliko je problem kapka/trepavice identificiran.
Kornealni čirevi mogu nastati tako da vaš razigrani kunić skrene naglo i zaleti se u neki predmet i udarit glavom, ili mu se može zabiti sitni komadićak sijena (prašine) u oko. Grebanje kornee, koja je vanjski sloj oka može prouzrokovati čir, ranu koja sporo zacjeljuje bez odgovarajućeg tretmana. Kunić će vam „reći“ da nešto nije u redu učestalim treptanjem ili odbijanjem da otvori oko, i mnogo suza koje govore da ga vodite brzo veterinaru jer ga boli!
Uzroci keratitisa ne vezanog za čireve mo okagu biti trauma, abnormalnosti očnog kapka, nasljedna ili prehranom uzrokovana lipidoza, i nasljedna kornealna distrofija kod Dutch-Belted kunića). Terapija može uključivati topikalne steroide i/ili nesteroidne preparate, cikloplegike, i vjerovatno antibiotike (rastvore ili masti). Prognoza za keratitis (s čirem ili bez) zavisi od etiologije, trajanja oboljenja, i starosti kunića. stranjem kod mnogih kunića leća u oku može postajati sve više zamućenija. Ova zamućenost može napredovati do toga da sve manje svjetlosti dopire do osjetljive retine u stražnjem dijelu oka, i vidnost se smanjuje.. Laserska operacija može popraviti problem. Kako je ovaj gubitak vida postepen kunić se može adaptirati dobro ukoliko se njegova okolina ne mijenja.
Primarne katarakte kod kunića su neuobičajene. Za razliku od kunića, kod pasa su veoma česte. Sekundarne katarakte (uzrokovane nečim drugim) najčešće nastaju kao posljedica uveitisa. Kunići sa dijabetisom takođe mogu oboljeti od katarakte, slično kao psi. Operacija katarakte je moguća.
