pa prvi put uzasno (stalno je hodao u krug u kavezu), drugi put isto tako, treci put lakse, a cetvrti put puno mirniji. legao je u kavezu i cekao da stignemo. jedino ne voli kad se skrece. onda se okrene za puni krug i ponovno legne.

valjda mu nije jasno kako to, nesto mu ne stima.
sigurno idemo javnim prijevozom, zbog toga je i kupljen transporter. nije on plasljiv. njega ni buka ne plasi ni puno ljudi... ali znam da je to stres. zato trazim najbrzi put do tamo.
ima previse problema da bi odgadali i trazili prijevoz, vec je odluceno i drago mi je da je tako i da napokon ide u bubu. budem ja njemu tepala i onda se on odmah smiri (tako je bilo i prije kad smo isli vetu - 3. i 4. put).nemojte se brinuti oko toga.
proci cemo mi to kao sto smo prosli i sve drugo, a kad tad ce morati javnim prijevozom pa bolje da ide sad kad nije tesko bolestan, nego da se tesko razboli pa da onda jos i prvi put ide javnim prijevozom.
bez brige sto se toga tice.

bolje se vi brinite kako cemo mi to nac.
