Danas nas je napustio naš starček Bilbo, malena zvrkasta grudica od jedva kilu i pet deka, koja je unijela obilje radosti u naš dom. Družili smo se i mazili punih 11 i pol godina, od jednog svibanjskog popodneva 2003. kad mi ga je prijateljica veterinarka poklonila za rođendan. Htjela me je utješiti, ali ja nisam bila spremna na novog zeku u svom životu. Tri tjedna prije toga sam izgubila mog prvog zekana Medu kojeg je bolest odnijela nakon 9 godina, a par mjeseci prije i njegovu curicu Pahuljicu, koja je bila s nama 8 godina.
Inzistirala je da svakako moram doći u petak poslije posla na kavu u ordinaciju i ja sam svratila, ne sluteći ni pod razno što mi sprema. A ono, uz kavu me dočekao jedan mali zvrk velikih okruglih okica, malen kao jednodnevni pilić, s ogromnom crvenom mašnom na leđima. Skupa s tom mašnom se udobno smjestio na dlanu moje prijateljice i nisu mu nimalo smetali novi ljudi okolo, sve je znatiželjno promatrao i krenuo njuškati. Nije bio premalen, ni rano odvojen od mame - on je jednostavno bio mali i cijeli život je ostao malen.
Birala sam ga baš za tebe, ali razumjet ću ako ga nećeš. Znam da sam te stavila pred gotov čin, kaže moja prijateljica, a ona loptica s njenog dlana me znatiželjno gleda tim svojim velikim okama i pruža jednu šapicu prema meni. Ajoj, prošlo mi je sto stvari kroz glavu taj čas, razmišljala sam što ću reći mužu, što će biti s tim malim ako kažem da ga neću, otkud joj tako blesava ideja, pa ipak je ona profesionalac... ali to stvorenje mi je kupilo srce isti čas i dvojbe zapravo nije bilo. Istom zločestom taktikom sam kupila i muža, nepopravljivog životinjoljupca, kojeg sam užicala da dođe po mene u ordinaciju i onda mu u ruke uvalila kutiju iz koje su izvirile male uši i dva veelika oka. Za vrijeme kratke vožnje od Vrbika do Novog Zagreba, uhati je temeljito isprešnjofao auto, a do dgugog jutra cijeli stan je već bio njegov teritorij.
Voljeli smo ga i pazili najbolje što smo znali, učili ovdje na forumu i od veterinara. Na sreću, mali zvrk je uglavnom bio dobrog zdravlja, iako je bilo ponešto posla za veta kroz godine. Sve do nedavno je još znao i jurcati i skočiti pokoju piruetu, ali zadnjih par mjeseci su godine pokazale svoje. Na jedno oko se navukla mrena, slabije je čuo, nije više htio sijeno i povrće, nego uglavnom suhu hranu i poneku mekanu vlat sijena, zubići su oslabili. Ali je bio živahan i normalan za svoju dob,a veterinar je rekao neka samo jede što hoće, dobro je dok redovito jede ma što god.
Pripremala sam se na to da će ovaj dan jednom doći, ali na to se zapravo nikada ne možeš savim pripremiti. Samo sam molila Boga da se to ne dogodi kad me nema doma, da ne umre sam, i da nedaj Bože ikad dođem u situaciju da moram odlučiti o eutanaziji. Zahvalna sam da smo taj tužni dan ipak dočekali doma, zajedno.
Prije dva mjeseca Bilbo je prvi puta dobio napad, srce je oslabilo i u tijelu se nakupilo vode i počeo se gušiti i sliniti i na usta i na nos. Za 15 minuta smo bili kod veterinara i uspjeli ga spasiti nekako. Tada nam je rečeno da takav napad ili preživiš ili ne, da smo imali sreću. Oporavio se brzo, ali godine su godine. Danas se dogodilo isto, samo 5 minuta nakon što je s guštom pomljackao malo svoje maltice. Danas nažalost nisam mogla ništa učiniti. Sve je bilo gotovo za možda pet minuta - zaslinio je, panično pokušavao izbaciti slinu i hvatati zrak, ali je brzo počeo teturati i gubiti svijest, trzati se i bacati. Nisam stigla ni hlače obući, sve što sam mogla napraviti je da ga mazim i umirim tih zadnjih minutu-dvije, bilo je očito da se gubi i odlazi.
Boli jako, ali tješim se mišlju da je bio voljen i dobro pažen, da je imao lijep i dug život i da ovaj bolni prelazak iza duge nije dugo trajao, kad je već tako moralo biti. Bilbo će spavati pod krošnjama borova i jorgovana na gruntu u Zagorju, pored naših malih ljubavi Mede i Pahuljice, Činče i male bolesne ulične mace Sunčice kojoj nismo mogli pomoći, ali je svojih zadjih par dana provela okružena ljubavlju i pažnjom i našla svoj zadnji dom u našoj maloj družini iza duge.
Spavaj mirno mišek mali, sretan ti put u zecoraj i pozdravi mi Medu i Pahuljicu, Činču i Sunčicu.
Hvala svima vama ovdje od kojih smo puno naučili, hvala Renati za jedno ljeto kad ga je pričuvala i za sve savjete koje smo dobili, hvala i Saši, Tihomiru i ostalima u ambulanti Buba za ljubav i brigu koju smo dobili za sve ove godine! Svi ste divni i užitak je biti s vama.
Ne znam kako postati sliku, ali evo je tu: https://imageshack.com/i/ipbGckhWj
Jako mi je zao zbog vaseg gubitka i drzite se 
