strpljenja i paženje...Išla je sa njima po izložbama, pazila na krvna srodstva, na genetske
predispozicije, mane i vrline, redovito s njima osvajala najviše moguće ocjene i komentare
sudaca...i jednoga dana dobila je jednu posebnu bebu...prekrasnog smeđeg zvekana, umilnog pogleda,
okrugle glave, dugih spuštenih ušiju...mazu nad mazama...Naravno, odmah je odlučila ostaviti
ga sebi, no...zeko je napunio 6 mjeseci i jedno jajčeko mu se nije spustilo...
zašto,kako...ni sama nije znala
no i dalje je za nju bio poseban 
jedan i jedini,jedinstven.
Što sada sa njim? A namjeravala ga je ostaviti za uzgoj... Ajoj. Ništa, stavila ga je u
oglasnik, prodat će ga za ljubimca, jer njeni kunići se NE JEDU...samo da se zna... Cijena je
bila simbolična...i to je nagnalo mnoge da joj se jave i kupe ga kao slasan obrok...zečetina na
gulaš...mljac! Ali, ne...naravno da to nije išlo...zekana nije dala čim je samo malo
posumnjala u namjere eventualnog kupca/tzv. udomitelja.
Surfala je internetom i naletjela, sasvim slučajno na jedan forum...forum iskrenih ljubitelja
kunića, tako joj se barem to činilo čitajući postove, teme, gledajući slike kunića
članova istog foruma...Stavila je oglas u rubriku Udomljavanja...i nakon smo par dana gotovo da je
nastala otimačina između dvije forumašice za to predivno dugouho veliko biće...najljepšega
zeku
No, jedna je bila "brža" i uspjela ga se "dočepati"... 
Nova, buduća vlasnica, doduše, imala je mravce u želucu u išćekivanju da zekana
uzgajivačica dovede, jer nije uzgajivačica mutnu vodu pila i povjerovala od prve da joj miljenik
ide u prave ruke, željela je vidjeti i osobno donijeti zekana u novi dom...došao je i taj
"trenutak" i odvela ga je...
Učinilo joj se ok, predala je zekana u novi dom, s naznakom da ga se ne smije pariti, jer postoji
šansa da i bebe imaju problem sa spuštanjem jajčeka i da ga zbog toga i udomljava...nova je
vlasnica bez pogovora pristala, jer nije ni namjeravala pariti velikog ovnolikog zeca...mada mislim
da nije pretjerano ni slušala kaj uzgajivačica priča, jer je samo zaljubljeno buljila u
ljepotu koja joj je upravo stigla kao novi ljubimac...
Prošlo je nekoliko mjeseci, zeko je stasao, okupirao cijelo dvorište, preuzeo "gazdinstvo" i
zaista uživao u novom domu, pojam -gajba- njemu je nasreću bio potpuno nepoznat...
Onda mu je stiglo čudno društvance...
hrpa ovnolikih patuljastih zekana, a njegova vlasnicasi je utuvila u glavu da oni moraju živjeti skupa...a kako je on jako volio i poštivao svoju
vlasnicu - bez pogovora je pristao. Odmah ih je sve prigrlio, naravno, objasnio im je da je on
"glava kuće" i da ga moraju slušati...da je on najveći, najpametniji, najljepši i tako
to...i začudo, male pridošlice su se pokorile...u prvi tren, a kasnije se čak razvila i ljubav
između jedne pat.ovn.ženke i njega... Pridošlice su doduše bile samo u prolazu dok im se ne
nađe novi dom...a svi su bili kastrirani i sterilizirani, tako da nije bilo opasnosti da će biti
potomaka...jeej.
Mjeseci su prolazili...društvance je uživalo...i na opće čuđenje i zaprepaštenje,
velikome su se odjednom spustila oba jajčeka
Nije vjerovala kad je prvi puta vidjela, paje gledala 5 dana zaredom i vrećice su fakat bile "pune" Obje.
Zima, snijeg, snježne radosti...o da...bilo im je super. No, onda je bila nekakva izložba malih
životinja u Bjelovaru...I otišli nova vlasnica i njen muž da vide kaj se nudi...Ajme ljudi
kakav zec! Pardon zečica!!! Ovnolika velika, malo tamnija od onoga kakvog već ima doma...ali
bili bi predivan par, i tako bi imali lijepe bebe!!! Muž je čak nagovarao ženu "ma daj stara,
predivna je, kupi si ju!"... vraćala se ta žena nekoliko puta, gleda, vilica joj ispala do
poda...zaista predivan primjerak, predivna buduća majka bebama njenog ljubimca... ali, pita se ona
"kaj ću s bebama?"
Ma kupi si ju ako ti se sviđa...veli muž...Ali, kaj ću s bebama, pitala se ona? Leglo možda i uspijem podijeliti, ali i to je pitanje...kaj
neka ih bude 6, 7, 8 ili više? To su veliki kunići, imaju do 7 kg...hoće li ih itko željeti
držati u stanu, kako će pronaći nekoga s kućom, i ima li smisla sve to...samo zato kaj su
bebe slatke? A i da sterilizira ženku, kaj s onom koja već živi i caruje s njenim zekanom
doma? Zar da mu ju oduzme, jer joj je ova ljepša?
Ma ne, kako će znati da ih netko ne uzima za jelo? Pred očima joj se pojavila slika koju je
gledala na netu, preko Youtuba, klaonica kunića. Roleta na očima se spustila, pomazila je
predivnu ženku u sanduku ispod štanda, okrenula se i otišla...
Za jednu bebu čak je odmah imala osiguran dom...njena prijateljica koja se isto zatekla na toj izložbi rekla je da bi odmah uzela
jednog i da će joj pomoći udomiti ostale...ali ni to je nije "vagnulo", mada - malo je falilo!
Znate li koji je apsurd cijele ove priče? Žena koja je udomila tog velikog zeca od
uzgajivačice...i sama je bila uzgajivač...nagledala se svega i svačega, znala je sve o uzgoju
kunića...upoznala desetke uzgajivača, pa čak i konzumenata kunića...bilo je dobrih, ali
nažalost i onih odvratnih.
Došla je kući, pomalo tužna.
Mogla sam je spasiti, mogla sam je kupiti, sada i ona može završiti u nečijem loncu...cijelo
vrijeme je razmišljala u glavi...no tako može unedogled...Još se postavilo i pitanje...a kaj
će s onima doma s kojima taj veliki zeko sada živi u "čoporu"? Od kuda joj pravo da mu uzme
ženku koju si je odabrao i koja si je njega odabrala i žive ko lonac i poklopac? Iako je i to
bilo "igrom slučaja"...
To pravo nema nitko.
Je li ta žena postupila u redu ili ne, prosudite sami. Znam samo da i dan-danas misli na tu
ženku, pomalo i žali kaj ju nije uzela...ali samo do onoga trenutka dok ne izađe van i vidi
kako se patuljasta ovnolika i veliki ovnoliki ljube i stišću jedno uz drugo...a bilo bi tako
lijepo da je imala bebe od velikih ovnolikih kunića...bilo bi...al ne za njihove bebe.
Donošenje na svijet života, bilo koje vrste nije IGRA, to je odgovornost i velika stvar. Ja
nisam donijela na svijet život Zvjerine (sjećate se velikog crnog zeca?), ali jesam Krmicu
(družica od Zvjerine)...i sjetite se kako je završio jedan, a kako drugi. Kako možemo znati da
dajemo kunića u prave ruke? Ne možemo. Nažalost. Iako se trudimo. Ali taj rizik ipak treba
svesti na minimum. Neodgovornim, brzopletim i parenjem jer "bih tako rado da imaju bebe", ne
činimo dobro.
