situacija sa starcima se smirila utoliko sto vise ne pricamo o stanu uopce. stan je unisten njihovim krecenjem, a malci su dok me nema zatvoreni ili u svoju sobu ako nije prevruce ili u ogradicu.
evo za vikend me nije bilo i dobili su dadilju koja ih je pustala da se malo protrce.
takav zivot bi bio sasvim uredu, jer zbilja i dalje imaju prostor veci nego velika vecina kunica, a dok sam doma su slobodni skroz da landraju gdje zele.
medjutim posto sam im isla "mijenjati" zivotne navike naravno vidim veliki pomak na njima i zbilja me to rastuznuje. prvo od onda bongec se posemerio skroz, znate da ima kamen u mjehuru i da smo bili na pikicama i sve, poslije toga sve cesce nalazim mekanu kaku :( kuglice vise nisu lijepe, i sve cesce ima vitaminske...a kako su i vrucine i ja ih stalno sim tam seljakam strah me da nije sve to uzrokovano stresom, osim toga postao je nervozniji, sve cesce rezi na mene, u biti super smo si samo ako ga neumorno ceskam
poopy je postala durilica. kad donesem hranu nema vise navaljivanja, od svega prvo okrene glavu i ode. jedino jos suha hrana ujutro prolazi za neku srecu kod nje. i ne znam kad sam zadnji put vidjela zecoples ili nesto...
osim toga, posto ih stalno moram negdje ogranicavat, sve ih cesce moram loviti po stanu jer nikad ne zele u "onu drugu prostoriju" tako da vise nema dolazenja na poziv nego samo bjezanja :(
tako da zivimo, ali nazalost vidim da nis sretni.
htjela sam ih odnjeti sutra na izlet s nama, decko i ja idemo do mojih staraca posto su na putu, pogledat kucu, pa sam ih mislila malo odvesti na livadicu - jer to znam da ce biti presretni kad dodju, medjutim da li je pametno to sad
