Ne znam koliko je točno star. Djevojka od kojeg sam ga udomila rekla mi je sredinom veljače da ima 3 mjeseca, no vrlo sam brzo shvatila da ne može imati tako malo jer je zapišavao sve redom što je znak puberteta ili čak kraja puberteta, tj. spolne zrelosti.
To mi je potvrdio i veterinar kad sam ga odvela na pregled da provjerim je li sve u redu s njim budući da je bio užasno mršav. Dovoljno je reći da je imao malo više od 1 kg, a mogla sam mu osjetiti svaku kost pod prstima pa je lako moguće da je bio u lošim uvjetima.
Stvarno se trudim i nema toga što postoji za kunića, a da nemam kod kuće, od hrane i poslastica do igračaka i kućice. Stvarno više ne znam što bih napravila da se zbližimo. Ne silim ga s draganjem, a on ni ne dolazi sam od sebe radi tako nečeg. Ne dižem ga i ne primam osim kad mu moram noktiće skratiti, a to uvijek završi mojim izgrizenim rukama.
Ne pali čak ni pritisak glave o pod, tj. smiri se na koju sekundu i čim ga pustim nastavi po svome.