iako sam se načitala o stresu kod kunića, moji nisu imali izbor nego se priviknuti na paklenu buku
u početku su bili preplašeni na svaki novi jači zvuk, danas mi padne poklopac od rajngle na pločice u kuhinji i nitko ne trepne
idem logikom da je životinje od malena potrebno priviknuti na kućni ritam, buku... kao i male bebe - nije dobro, kao što Lady veli - držati ih pod staklenim zvonom, jer onda sami sebi učinimo medjveđu uslugu
kad smo prvi puta pustili muziku na zvučnike, decibela kako dolikuje punom zvuku

- imali su uha u zraku
i danas mi nije jasno kako, jer ipak je to masa koju je trebalo držati
sad im je to normalna pojava, kao i urlici, printeri, telefoni....
jedino ih ni ja ne bi dala dirati... ne samo zbog stresa i sl. (jer stres bi bio i puno društvenijoj životinji da ga okruži hrpa ljudi), nego zbog potencijalnog straha od prenosa raznih nemani i čudovišta...
neću sada preći na tamnu stranu i pisati što se sve može prenijeti najobičnijim otvaranjem vrata tj. diranjem kvake, pa nadalje....
o cipelama bolje niti ne počinjati
