I sada evo, nažalost ovdje pišem post. Nisam nikad mislila da će to biti tako brzo kada sam udomila sam Pupu 2010 godine iz Zagreba. Vidjela sam je na fotci i za par dana bila je kod mene, sva preplašena, povućena...
I evo, na dan 21.1.2013. otišla je sa ovoga svijeta. Nisam se stigla ni pozdraviti. Nisam ju ni vidjela taj dan.
Preživjele smo puno lijepih stvari, no u zadnje vrijeme ja sam te zapustila. Srce me boli dokle ovo pišem, lijem suzu nad suzom, ali znam kada si mi gurala njuškicu da te mazim, a ja sam otišla. Otišla i radila nešto drugo, zadaća i učenje su bili važniji, ti si tu svaki dan, mislila sam... Prevarila sam se. Ne mogu ti opisati koliko se kajem zbog toga i nadam se da si mi oprostila.
Evo, nemam više riječi. Nadam se da si sada na boljem mjestu i da ćemo se možda nekim čudom susresti ponovno ako postoji taj raj.
Bila si moja prva zečja ljubav, i dalje si. Uvijek ću te se sjećat, sjećat ću se tvojih plavih okica najviše.
Hvala ti što si me naučila puno stvari...
Uživaj u vječnosti. Jednog dana ću ti se pridružit. <3
Reast in peace. Svi te i dalje volimo. <3
.gif "zz4")
nadajmo se da sada uživa kako nikad nije i sretno skakuće na beskrajnoj zecolivadi 
